s.đ. [ zadovoljna.hr ]

AJNŠTAJNOV SAVJET

"Sine, sviraj što se tebi sviđa"

Albert Ajnštajn volio je da sanjari i odluta mislima tokom nastave, pa je bio zaboravan i često je ignorisao školske obaveze. Zbog toga bi ga i danas mnogi nazvali lošim učenikom. Neki predmeti jednostavno su mu se sviđali više od ostalih pa je njima posvećivao pažnju, dok je druge zanemarivao. U tom je duhu vaspitavao i svoju djecu.

Kada je odrastao i postao roditelj, smatrao je da djeci treba pružiti slobodu da otkriju šta ih zanima. Vlastitu djecu, sinove Hansa Alberta i Eduarda kojeg je zvao Tete, podsticao je da razvijaju interese koji nijesu vezani uz školu. Nakon rastave od supruge Mileve, Ajnštajn je ostao da živi u Berlinu, a njegovi sinovi živjeli su s majkom na relaciji Beč-Cirih.

U pismu koje je 1915. godine poslao tada 11-ogodišnjem Hansu Albertu, savjetuje mu da se drži sviranja klavira i drvodjeljstva koje je mališan volio jer je to za njega “čak bolje i od škole”.

Za razliku od mnogih koji to ni danas ne shvataju, Ajnštajn je znao da ne postoje loši učenici. To je samo loš naziv za djecu i mlade koji nijesu dobili priliku da razviju svoje specifične interese nego su ih pokušali ukalupiti u postojeće nastavne programe i propisane aktivnosti.

U nastavku pročitajte pismo u kojem veliki naučnik otkriva kako djeca mogu najviše naučiti.

Moj dragi Alberte,

juče sam primio tvoje pismo i bio sam vrlo srećan zbog toga. Već sam se bojao da mi više uopšte nećeš pisati. Kada sam bio u Cirihu, rekao si mi kako ti je čudno kada tamo dođem. Zbog toga mislim kako bi bilo bolje da se nalazimo na nekom drugom mjestu gdje nas niko neće ometati.

Bez obzira na sve, moliću te da svaku godinu provedemo cijeli mjesec zajedno kako bi vidio da imaš oca kojem si drag i koji te voli. Od mene možeš naučiti puno dobrog, nešto što ti drugi ne mogu lako ponuditi. Ono što sam postigao napornim radom nije samo za strance nego posebno za vas, moje dječake. Ovih dana završio sam jedan od najljepših radova u svom životu i kada budeš veći pričaću ti o tome.

Drago mi je čuti da uživaš u sviranju klavira. Prema mom mišljenju, klavir i drvodjelstvo najbolje su stvari za dječaka tvojih godina, čak i bolje od škole. To su stvari koje mladoj osobi poput tebe sjajno odgovaraju.

Sviraj ono što se tebi sviđa, čak i ako ti profesori ne daju da to vježbaš. Tako ćeš najviše naučiti, uživajući u tome što radiš do te mjere da nećeš primijetiti kako je vrijeme prošlo. Ja sam ponekad toliko zaokupljen poslom da zaboravim na svoj podnevni obrok.

Šaljem poljubac tebi i Teteu,

Tata.

Pozdravi za Mamu.