Marija Razić

Riješena misterija

Konačno se zna što je El Dorado

Novija istraživanja otkrila su kako legendarni 'zlatni grad' nije bio mjesto već osoba i to vladar naroda Muisca koji je od 800. godine nastanjivao područje današnje centralne Kolumbije.

Još otkako su evropski konkvistadori pokorili Južnu i srednju Ameriku mit o El Doradu jedna je od najvećih zagonetki koju arheolozi i istoričari nastoje da odgonetnu. Ali za razliku od jednako slavne Atlantide ili skrivenog Atilinog blaga, čini se da je ova misterija konačno razriješena.

Najnovija istraživanja otkrila su kako legendarni 'zlatni grad' nije bio mjesto već osoba i to vladar naroda Muisca koji je od 800. godine nastanjivao područje današnje centralne Kolumbije, piše BBC. Dok je za Evropljane El Dorado predstavljao neutoljivu glad za bogatstvom i zlatom, za domaće stanovništvo ono nikad nije bilo mjesto već vladar koji je bio toliko bogat da se svakog dana od glave do pete prekrivao zlatom. Tek je uveče skidao  zlatni pokrivač  i prao  ga u jezeru i  prinosio ga kao žrtvu bogovima.

Što je najzanimljivije, taj podatak nije novootkrivena činjenica već istoričarima dobro poznata pretpostavka koju je još 1636. godine u svojoj knjizi 'Osvajanje i otkrivanje novog kraljevstva Granade' opisao Juan Rodriguez Freyle. Taj španski istraživač do detalja je  predočio ustoličenje 'zlatnog' vladara Muisca čija je inicijacija završavala veslanjem do svetog jezera na kojem bi novi vladar ukrašen perjem, zlatnom krunom i zlatnom prašinom, bogovima žrtvovao predmete od zlata, smaragda i ostalih dragulja. Novija arheološka istraživanja potvrdila su ove zapise kao i činjenicu da je narod Muisca vjerovao da zlato posjeduje duhovne moći. Stoga su 50 odsto njegove godišnje proizvodnje kao žrtvu prinosili bogovima.

Među važnijim otkrićima koja potkrepljuju ovu tezu spada mali zlatni splav koji su seljani 1969. pronašli u špilji pećini u brdima Bogote. Kasnije su u obližnjim jezerima i na svetim mjestima Indijanaca pronađeni mnogi vrijedni zlatni predmeti koji su dodatno potvrdili autentičnost Freylovih zapisa.