[ Objavio: O.Z. ]

JEDNO JEDINO PARENJE

Žrtvuju život zarad produžetka vrste

Pronalazak idealnog partnera je nekim životinjama toliko iscrpljujući da umru nakon što konačno nađu srodnu dušu.

Nacionalna geografija se osvrnula na reproduktivne strategije samoubilačke reprodukcije (semelparity), u kojoj životinje svu svoju reproduktivnu energiju ulože u jedno parenje prije smrti.

Sisar Antechinus

Najbolji primjer za ovaj fenomen jeste mužjak Antechinusa, malog, australijskog sisara koji kratko živi. Za ovu životinju je karakteristično dugotrajno parenje (ponekad čak i 14 sati) nakon čega mu imuni sistem slabi što se završava smrću.

Možda možemo ovo nazvati žrtvom roditelja: mužjaci Antechinusa umiru znajući da su produžili vrstu.

Žrtveni paukovi: Stegodyphus lineatus i Argiope

Ženke paukova često prati loša reputacija da jedu svoje mužjake, ali majka Stegodyphus lineatus će umrijeti za svoje mlade.

Nakon što je izlegla mladunce i obezbijedila im početnu hranu, doći će trenutak kad više neće imati šta da jedu, a apetiti će im rasti i onda joj neće preostati ništa drugo osim da pusti svoje bebe da je pojedu.

Drugi mužjaci žrtvuju svoje tijelo kako bi bili sigurni da su oplodili svoje ženke i obezbijedili potomstvo. Mužjaci paukova imaju dva polna organa koje stavljaju u dvije ženske regije za skladištenje sperme, ali vrsta pauka Argiope umire ubrzo nakon što iskoristi drugi polni organ.

Nakon smrti, tijelo mužjaka visi iz genitalnog otvora ženke, tako da je drugim mužjacima veoma teško da se pare s tom ženkom.

Mužjaci Argiope se često pare s ženkama nakon mitarenja, pa ne mogu da ih pojedu,ali starije ženke će ih pojesti ubrzo nakon njegove smrti.

Paraziti

Na primjer, među parazitima uvrnutih krila u redu Strepsiptera (lepezokrilci), ženke proizvode između 1.000 i 750.000 larvi u jednoj, jedinoj misiji parenja.

Ove životinje imaju čudan način života: žene zakopavaju svoje tijelo u tijelu domaćina i nikad ne odlaze. Bez potrebe za krilima, očima, nogama, antenama, ženke zadržavaju svoje juvenilne osobine. Jedini dio tijela koji viri iz domaćina je kanal, kroz koji mužjaci mogu da oplode ženku i larve ispužu u spoljni svijet.

Mužjaci, koji žive šest sati, lete oko ovih ženki, sa kojima se pare i onda umru. Nakon što larva izađe iz ženke, i ona umire takođe.

Misteriozno parenje jegulja

Ribe su poznate kao plodni proizvođači jaja. Pacifički losos umire nakon mrešćenja, a kraljevski losos može da izlegne 5.000 jaja.

Američke jegulje mogu da proizvode 30 miliona jaja odjednom, ali je njihov seksualni život i dalje misterija.

Ove jegulje mogu da sazrijevaju i po 20 godina plivajući po Sargaškom moru. Iako naučnici nijesu proučavali mrešćenje, za koje misle da jegulje rade na velikim dubinama, zabilježili su impulse larvi jegulja koji dolaze iz tog pravca.

Ove američke jegulje su ugrožene zbog više faktora uključujući prekomorni ribolov, ugrožavanje staništa zbog brana, tako da možda nikad nećemo saznati njihove tajne parenja.

(Izvor: Nacionalna geografija)