[ B92; Objavila: J.B.Č ]

POTVRĐENO

Putovanje kroz vrijeme je moguće?

Putovanje kroz vrijeme je moguće, smatra naučnik Andrej Kananjin. Vremeplov će vjerovatno uskoro biti napravljen, a čak i obični „smrtnici“ će moći njime da putuju. Nikakva posebna priprema neće biti potrebna, kaže ruski naučnik u intervjuu za Sputnjik.

Za sad, tvrdi Andrej Kananjin, putovanje u budućnost je moguće, što je više puta i eksperimentalno potvrđeno. Princip prelaska u budućnost je jednostavan — neophodno je samo napraviti letjelicu, odnosno leteći aparat koji može da se kreće brzinom svjetlosti.

„Ako poletite na ovakvoj letjelici, manje vremena će proteći nego kad ste na Zemlji. To je važno, kako biste mogli da odredite koliko daleko u budućnost želite da odete“, objašnjava naučnik.

Faktički ispada da ovako opisani vremeplov jeste neka vrsta svemirskog broda, a putovanje kroz vrijeme je zapravo put bez povratka.

„Ali ljudi bi htjeli da se vrate! I tu nastaje problem. Savremena nauka tvrdi da je povratak u prošlost nemoguć. Narušavanje hronologije, odnosno istorije kakvu mi poznajemo, moglo bi da dovede do fatalnih promjena u tom istorijskom toku, odnosno do vremenskih paradoksa“, upozorava Kananjin.

Najpoznatiji je „paradoks djeda“, odnosno misaoni eksperiment kojim se dokazuje da je zapravo nemoguće putovati kroz vrijeme. Ovaj paradoks polazi od teze da je moguće da čovjek odluči i uspije da putuje kroz vrijeme, to jest da pronađe i ubije svoga djeda prije nego što je upoznao njegovu babu. To bi značilo da jedan od njegovih roditelja nikad nije ni mogao biti začet.

Sa druge strane, ako putnik nije putovao kroz vrijeme radi ubistva, njegov djed je još živ, što znači da će se on ipak roditi, zatim putovati kroz vrijeme i ubiti djeda. Ovakvim razmišljanjem se dovodi u pitanje mogućnost putovanja kroz vrijeme. Osim toga, ako prisustvujete u prošlosti, znači da ste tamo već bili, da jeste i da ćete biti dio same te prošlosti koja vas je tu i dovela.

Većina naučnika je uvjerena da u prirodi postoji mehanizam „hronološke samoodbrane“ svemira od paradoksa. Tako da, ako se neko uputi u prošlost sa zlom namjerom da ubije nekog starca, toj osobi će planove i namjeru nešto svakako pokvariti.

Znači, zaključak je sljedeći: putovanje u prošlost je teoretski moguće, ali tehnološki gledano, ono je milijardu puta teže nego let u budućnost.

Ako u svemirskim mjerilima naša civilizacija poživi još neko vrijeme, mi možemo postići brzinu svjetlosti. Štaviše, već danas otprilike razumijemo kako bi se to moglo izvesti. Ako postoji makar jedan realan način da se prevaziđu razorni efekti brzine svjetlosti, onda će sljedeće generacije neke naprednije civilizacije svakako realizovati ovu zamisao.

Bez obzira na to što u ovom trenutku leteće mašine za putovanje kroz vrijeme ne postoje, čak se i ne prave, postoje sa druge strane crteži odnosno skice vremeplova koji bi mogao da povede putnike u budućnost. Važno je to što su sve te postojeće varijante fizički i tehnološki jasne savremenim inženjerima. Drugim riječima, kada nauka još malo bude napredovala, biće moguće napraviti ove mašine.

Ipak, realno je teško da se to može dogoditi u narednih 1000 godina. Mada, nikad se ne zna, kaže Andrej Kananjin i dodaje da je teško bilo povjerovati prije 30 godina da će naučnici napraviti tako moćan kompjuter koji je u stanju da pobijedi svjetskog šahovskkog šampiona.