O. Zogović

PRVA ZIMSKA AVANTURA

Sniježna Lola iz dva pokušaja

Posljednja novembarska nedjelja u Crnoj Gori donijela je i prvi snijeg. Zabijelilo je na planinama, što nam je odmah bio znak da isplaniramo odlazak na sjever države.

Lola je jedna od najljepših Moračkih planina, a i zbog pristupačnosti (svega sat i po vožnje od Podgorice), odlučili smo se za nju i za vrhove Veliki i Mali Zebalac.

Prošlog vikenda je bilo oblačno i vjetrovito, padao je snijeg, pa smo stigli samo ispod vrhova, do katuna Bljušturni do.

Dalje nismo mogli, ali smo bili zadovoljni makar što smo izašli na snijeg i doživjeli kakvu-takvu sniježnu avanturu iako smo bili mokri.

Oblaci su se razišli sredinom nedjelje, pa smo se u srijedu vratili na isto mjesto. Ovog puta automobilom nismo mogli do prvih katuna, nego smo pješke krenuli sa prevoja Semolj.

Prostrane travnate površi potpuno su prekrivene snijegom, a katuni su već u "hibernaciji" u kojoj će ostati minimum do proljeća.

Tražili smo trasu gdje je vjetar nanio manje snijega kako bi što manje propadali, ali i to je draž odlaska zimi u planine.

I ovog puta smo stigli na prostranu zaravan između vrhova: Lijevno (2.081)( tzv. Kenedijeva glava), Mali Zebalac (2.073) i Veliki Zebalac (2.129 mnm).

Ponovo su vrhovi bili u oblacima, pa smo odustali od uspona.

Pri povratku smo vidjeli da je Lebršnik (1.911) "otkriven" pa smo odlučili da se popnemo i uživamo u pogledu na okolinu - okolne katune, vrhove Lole i na Sinjajevinu.

Na ovoj turi imali smo neočekivanog saputnika. Skoro cijelo vrijeme pratio nas je pas kojeg je neko, vjerovatno, ostavio u nekom od katuna.

Popeo se s nama čak i na Lebršnik, ali smo ga kasnije, kad smo se primakli automobilu, izgubili iz vida, pa se utješismo da je imao negdje da se vrati, a ne da ode s nama pošto smo planirali da ga spustimo do nekog moračkog sela na putu ka Podgorici.