- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Putujte sa nama
07. 03. 2018. 09:50 >> 09:47 1
AKONKAGVA
Crnogorka iznad oblaka
U planinarsku avanturu, uspon na Akonkagvu (6.962 metara), vodi nas Karolina Ilić, ponosna što je druga žena u istoriji Crne Gore kojoj je pošlo za rukom da stigne do najvišeg vrha Anda.
Priprema za južnoamerički poduhvat, za Karolinu Ilić bili su usponi na vrhove u našoj zemlji, potom je stigla do Triglava, Elbrusa, Mon Blana, pet vrhova Olimpa, sve za dvije godine. Kaže da ne voli riječ “osvajanje” jer se planina ne osvaja, već tokom uspona osvajamo sami sebe, prevazilazimo svoje strahove i sopstvene granice.
“Planina sama odluči da li će vas prihvatiti, a ja gajim veliku ljubav, a još veće poštovanje prema prirodi.”
Karolina je bila dio šestočlane međunarodne ekspedicije planinara iz Srbije, Slovenije i Makedonije.
10. februara tim je bio na 4.300 metara i uslijedio je uspon do kampa Nido de kondores na 5. 380 metara. Dan kasnije, krenuli su ka kampu Kolera na 5. 870 metara.
“Tada su počeli pravi problemi za sve nas. Na tim visinama se muči organizam, jer ima manjak kiseonika u vazduhu i organi rade pod naporom stalno. Pluća izbacuju više karbon dioksida, bubrezi izbacuju više vode da bi korigovali aciditet u krvi i zbog toga dolazi do dehidratacije, a takođe povećava se stvaranje više crvenih krvnih zrnaca, disanje se ubrzava i dublje je nekako ili bolje rečeno otežano, jer tijelo nema dovoljno kiseonika. Mnogi u ovakvim situacijama odustaju, ali mi nismo”, objašnjava Karolina.
“Dogovor je bio da idemo do kraja. Uspon je bio predviđen za tri ujutro. Temperatura je bila oko minus 15, vjetar je duvao, ali laganije nego prethodnoh dana. Nebo je bilo puno zvijezda i osjećala sam da će to biti jedan od najljepših dana u mom životu. Kratke pauze smo pravili uglavnom na nogama. Stigli smo na vrh Akonkagve na 6. 962 metra početkom popodneva. Bilo je sunčano, temperatura oko nule, vjetra gotovo da nije bilo. Ostali smo da odmorimo preko 40 minuta što je mnogo za tu visinu. Kada sam krenula iz Crne Gore poželjela sam da me sunce dočeka na vrhu Akonkagve i želja mi se ostvarila”.
Rođena u Parizu, ova planinarka sada živi u Crnoj Gori, gdje radi kao turistički vodič. Već razmišlja o novim poduhvatima, a na pitanje kada će to biti, obećava: “Uskoro.”
Коментари1
Остави коментар