ALFERD HIČKOK

Plašio nas je filmovima, a on se bojao jaja

Alfred Džozef Hičkok, najveći među najvećima u polju filmske industrije, filmski reditelj, dobitnik Oskara, režirao preko 50 filmova, umro je na današnji dan 1980. godine.

Za Hičkoka možemo reći da je i pionir i revolucionar filmske industrije.  U psihu unosi taj vrišteći zvuk koji postaje brend filma, zatim u  pticama prvi put uvodi efekte elktronske muzike. Njegov žanr bi se mogao  okarakterisati kao psiho – triler, u kom se sva pažnja usmjerava na  stopostotnu napetost kod posmatrača.

"Ja sam filantrop: pružam ljudima ono što oni žele. Ljudi vole da osjete užas i strah", kazao je Alfred Hičkok.

Alfred Džozef Hičkok rođen je u Londonu 13. avgusta 1899. godine, gdje je počeo da režira. Karijera mu kreće uzlaznom putanjom prelaskom u Holivud, na poziv za snimanje od producenta Dejvida Selznika.

 Dobitnik je mnogih nagrada i priznanja. Hičkokov film "Rebeka" (1940.) dobio je Oskara iste godine, iako je nagradu primio producent filma Dejvid Selznik. Hičkok je kao producent bio nominovan za Oskara za najbolji film i to za "Sumnju" (1941). Kao najbolji reditelj bio je nominovan pet puta i to za filmove: "Rebeka", "Čamac za spašavanje" (1944.), "Začaran" (1945.), "Prozor u dvorište" i "Psiho". Godine 1968. primio je počasnog Oskara, a 1980. dobio je titulu viteza.   

Nije volio da se druži sa vršnjacima, a kamoli sa suprotnim polom, a pošto je bio debeljuškast i visok svega 170 cm, često se šalio na svoj račun: Bio sam neobično neprivlačan mladić.

Priznao je da sa djevojkom nije izašao sve dok se nije oženio, a o ženama je znao veoma malo.

Neki njegovu potrebu za hranom dovode u vezu sa brojnim strahovima i anksioznošću. Najteži je bio tridesetih godina, kada je imao 140 kg. Nakon tog perioda uspeo je da smrša, ali mu je kilaža stalno varirala. Obožavao je odreske i sladoled, kao i cigarete koje su bile njegov zaštitni znak, zbog čega je prvi put završio u bolnici 1957.

Poznato je da je patio od neobične fobije, ovofobije, straha od jaja.

"Bojim se jaja. Ta bijela okrugla stvar bez rupa...Jeste li ikad vidjeli nešto gadnije od razbijanja ljuske jaja i prolivanja njegove žute tečnosti? Krv je vesela, crvena. No žumance iz jajeta je žuto, gadno. Nikad ga nisam probao. "

Posebno su bile intrigantne njegove ženske junakinje za koje je birao ledene plavuše koje ne nose seksualnost oko vrata poput jeftinog nakita.

"Plavuše su najbolje žrtve, one su poput prvog snijega na kojem se ukazuju tragovi krvi. Oči moraju biti široke, lice ovalno, ne predugačko. Više mi se sviđa žena koja ne pokazuje odmah sve i koja se ne nameće fizičkim atributima. Treba napraviti razliku između krupne prsate plavuše i ženstvene plavuše koja posjeduje prefinjenost. Možda upravo u tome leži razlog što više volim plavuše", kazao je Hičkok.

Važio je za reditelja neprijateljski nastrojenog prema glumicama. Svojevremeno je izrazio divljenje prema Voltu Dizniju što svoje glumice, ako mu se ne sviđaju, može da pocepa i nacrta nove. A poznata je ostala i izjava da su glumci velika stoka.

Hičkok je preminuo 29. aprila 1980. godine.