STUDIJA

Britanski pisci veći emotivci od američkih

Naučna studija koja je nedavno objavljena, zaključila da su pisci iz SAD, bar kada je riječ o emocijama, kilometrima ispred uštogljenih, stisnutih Britanaca.

Četvoro naučnika sa univerziteta u Bristolu, Stokholmu, Šefildu i Daramu, svoja zapažanja skupilo je u studiju pod nazivom "Izražavanje emocija u knjigama 20. vijeka". 

Kvartet je proučavao broj "riječi raspoloženja" kojima se izražavaju snažna osjećanja - bijes, gađenje, strah, radost, tuga i iznenađenje - i poredio koliko se puta pojavljuju u četiri odsto knjiga objavljenih između 1900. i 2008.

Studija je zahvatila okean knjiga i riječi, iz kojih su autori izdvojili nekoliko interesantnih generalizacija.

Visok ili nizak broj određenih "riječi raspoloženja" poput radosti ili tuge u 20. vijeku zavisio je i od toga da li su pisci radili u "srećnim" ili "tužnim" periodima.

Prošli vijek za Britance počeo je prilično tužno, smrću kraljice Elizabete, potom je dostigao vrhunac dobrog raspoloženja 1920-ih zahvaljujući džezu, onda je 1940-ih ponovo pao u dubine očaja zbog rata i nemaštine, da bi 1960-ih zemlja povratila stabilnost.

Zanimljivo je da su od 1960-ih američke knjige "srećnije" u poređenju sa britanskim. Riječi koje odražavaju lični ego (nezavistan, individua, ja, lično), bukvalno su progalopirale kroz američke knjige, dok su staroveremenska osjećanja tipa "ujedinjeni stojimo" nestala. Egomanija Amerike 1970-ih trajala je do kraja vijeka.

"Da li ste vidjeli ovu studiju gospođo (Hilari) Mantel i gospodine (Ijan) Mekjuan? Batalite savršenu prozu i elegantne kadence i dajte nam malo emocija, ok?", poručuje britanski "Indipendent".