Б.Б.

HERCEGNOVSKI FILMSKI FESTIVAL

Predstavljeni i filmovi iz studentske selekcije

Na šestoj pres konferenciji 36. Filmskog festivala Herceg Novi – Montenegro film festival predstavljeni su filmovi “Lost Country” Vladimira Perišića, “Da li ste videli ovu ženu” reditelja Dušana Zorića i Matije Gluščevića, “Šejla” autora Velibora Čovića i studentski filmovi “Joža”, “Pas koji se upiškio od sreće” i “Miks”.

Kako navode organizatori, film “Lost country” je nakon premijere u Kanu, i Sarajevo film festivala stigao u Herceg Novi, što je sjajan početak festivalskog života za svakog autora, i to ne samo sa ovih prostora. Reditelj Vladimir Perišić je zadovoljan kako reaguje festivalska publika, pa se nada da će film imati i dobar bioskopski život.

Radnja novog Perišićevog filma događa se u Srbiji 1996., tokom studentskih demonstracija protiv Miloševićevog režima, i prati petnaestogodišnjeg Stefana koji prolazi kroz sopstvenu revoluciju, suočavajući se sa time da je njegova voljena majka portparolka i saučesnica korumpirane vlasti protiv koje ustaju njegovi prijatelji. Tema odrastanja je često prisutna u kinematografiji, jer je neiscrpna. Reditelj smatra da autori ne biraju teme kojima će se baviti u filmovima, već da one u njima sazrijevaju, i da se desi taj trenutak kada se ona želi podijeliti sa drugima.

"Što se mene tiče, moja potreba za stvaranjem je vezana upravo za 90-te. One su me obilježile i imam potrebu da uđem u pravljenje filma, koji je dug i mukotrpan proces. Motivi su vrlo intimni, i ne mogu ovako da odgovorim dobro kao film u trentuku kad se dijeli sa gledaocima", navodi Perišić.

Tinejdžerske godine svakako nisu lake, i u normalnim vremenima suočavamo se sa autoritetima i bitnim ljudima i preispitujemo se. U ovom filmu je ta situacija mnogo kompleksija zbog burnog perioda u kojem odrasta glavni lik. Reditelj kaže da je proces traženja naturščika koji će ga igrati prilično trajao.

"Dugo smo radili kasting, a onda je došla korona, kad je bilo nemoguće tražiti naturščika po školama. Na kasting je prošlo oko 2.000 dječaka, dok nisam sreo Jovana Ginića. Ovdje se ne radi o interpretaciji lika, već neko treba da inkarnira lik. Natruščici ne čitaju scenario, nego kako su hronološki poređane scene, tim redom i snimamo, tako da proces prati i sazrijevanje lika koji dobija svijest o istorijskoj i političkoj situaciji u kojoj se nalazi", kazao je Perišić.

Posljednjoj pres konferenciji prisustvovala je Kristina Savić kostimografkinja filma "Da li ste videli ovu ženu" reditelja Dušana Zorića i Matije Gluščevića, koji se bavi pitanjem višestrukih identiteta jedne sredovječne žene i istražuje njene multiverzume gdje ona igra različite likove i pokušava izaći iz svoje "tijesne kože" i oduprijeti se društvenim konvencijama koje joj nameću određene životne uloge.

Raditi sa dva reditelja je svakako bio izazov za sve, pa i za kostimografa, kaže Kristina Savić.

"Oni imaju taj svoj jezik, polunemušti, otvaraju usta i komuniciraju međusobno, ali kako smo to snimali pet godina, nekako i vi krenete da komunicirate tim signalima i iz pogleda znate da li se to njima dopada ili ne", priča Savić.

To što snimanje dugo traje ima i dobrih i loših strana.

"Loša strana je to što smo radili u trenutku kada smo završavali fakultete i tada malo hitrije napredujete, nego što to radite u kasnijem dobu. I kada vidite vaš rad od prije dvije ili tri godine bude vas malo sram, a sa druge strane, mi to nismo radili samo tih nekoliko dana godišnje, već smo praktično svih pet godina živjeli zajedno, konstantno smo se čujali, viđali, razgovarali i taj dug period snimanja nam je obezbijedio da svaka manja epizodna uloga toliko bude razrađena da mislim da je to jako doprinijelo kvalitetu filma", zaključuje Savićeva.

Na press konferenciji su govorili i autor filma “Šejla” Velibor Čović, i producentkinja Ivona Čović Jaćimović koji je prikazan van konkurencije, a govori o Šejli Bakiji, tragično stradaloj djevojci, koja je postala sinonim građanskog otpora prema nasilju nad ženama.

Predstavljeni su i filmovi iz studentske selekcije "Joža" Jana Krevatina, "Pas koji se upiškio od sreće" Ilije Zekovića, i "Miks" Dušana Vojinovića.