- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kulturna galaksija
14. 10. 2021. 10:00 >> 10:54
U PETAK
Izložba Lopušine “Mansarda – Homage to Danilo Kiš”
Izložba fotografija Dragana Lopušine “Mansarda – Homage to Danilo Kiš” biće otvorena u petak, 15. oktobra u 19 sati u Spomen domu „Stefan Mitrov Ljubiša“, saopšteno je iz JU Muzeja i galerija Budve.
Izložbu će otvoriti Đorđije Bato Boljević, koji je ujedno i kustos izložbe.
„Mansardu sam imao u podsvijesti tog dana kad me je nešto privuklo ostavljenoj kamenoj zgradi s kraja 19. vijeka. Na Cetinju. Mom, i Danilovom. Bez predumišljaja, nastala je serija fotografija, a iz svakog zabilježenog trenutka je nekim svojim dijelom progovarala baš Mansarda. Čista srca, dao sam sebi za pravo da svoj rad povežem sa imenom Danila Kiša, da priložim mali dar u spomen velikom čovjeku i velikom piscu. Svako ima svoja traganja za odgovorima, spoznaju i svoje slutnje“, zapisao je autor Dragan Lopušina.
Reditelj Boris Liješević napisao je u katalogu je zapisao da se na Draganovim fotografijama rijetko pojavljuje čovjek, ali je zato prepuno ljudskih tragova.
„Krenuti od Kišove Mansarde. A onda je ostaviti po strani. Kao što i on savjetuje mladog pisca. I stići gdje? U zaboravljeno, ostavljeno, napušteno, razbacano, razbucano. Tamo gdje sam prostor priča priču i svjedoči o životu koji je tu nekada bio. Oštro oko može da uoči obrise tog života i ljudi. Ili je to oštro oko zapravo objektiv? Objektiv ne postoji bez oka, iako oko postoji bez objektiva. Ali nečije oko kroz objektiv vidi i nevidljivo. Draganovo oko. Kroz oko živi duh, živi čovjek i stvara jedan svijet napušten, prazan, sumoran, emotivan, odbačen, a tako poetičan, autentičan, neponovljiv, svijet koji umire, nestaje, iščezava i treba ga sačuvati pohraniti u kolektivnom sjećanju. Jer uvijek se nađe neko drugo oko, oko koje sluša očima, a imaginira unutrašnjim pogledom, koje prepoznaje rečeno i snimljeno i pronalazi sebe u tuđem oku, Draganovom oku”, kazao je on.
Draganov svijet je bez ljudi i bez glavnog junaka.
“On ne voli junake. Niti im se divi, niti se u njima prepoznaje. Prepoznaje se u prostranstvima nebeskim i morskim, u odsjaju ulične svjetiljke u bari kišnice na pustom pločniku. Njegov svijet je svijet melanholije, vremena koje je prošlo i ostavilo tragove. Upravo o takvim tragovima na jednom drugom mjestu piše Kiš, citirajući Flobera, književnost uvijek govori o čovjeku makar to bili i samo tragovi u pijesku. Na Draganovim fotografijama rijetko se pojavljuje čovjek. Ali je zato prepuno ljudskih tragova. I on ide za tim tragovima, traži ljude koji su nekada ovim svijetom hodali. Ko ima oči da vidi, uočiće nevidljive ljude u ovim fotografijama. Njih traži njegovo oko-objektiv. Njih koji se ne vide, kojih nema”, napisao je Liješević.
Dragan Lopušina je rođen 1972. godine na Cetinju, gdje je završio osnovnu i srednju školu. Studirao na Tehničkom fakultetu u Novom Sadu. Specijalizovao se za ton i montažu, radio u medijima duži niz godina. Fotografija je njegova strast i hobi od djetinjstva. Izlagao je na brojnim grupnim izložbama u Crnoj Gori i Hrvatskoj. Zadnjih 25 godina živi i radi u Budvi.
Коментари0
Остави коментар