Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Kulturna galaksija

[ Izvor: N1 ]

01. 06. 2021. 08:33   >>  09:47

ABRAMOVIĆ

Stvorila sam performans koji će me nadživjeti

Umjetnica Marina Abramović govorila je za španske medije poslije dobijanja prestižne nagrade „Princeza od Asturije“. Ona je za „El Pais“ govorila o svojim počecima, performansu, bivšem partneru Ulaju, pandemiji koronavirusa....

Prvo se osvrnula na nagradu koju je dobila, rekavši da joj je neko rekao, sedamdesetih godina kada je počinjala, da će dobiti ovakvo priznanje, ne bi vjerovala.

“Taj period je bio jako težak, osjećala sam se kao prva žena koja hoda po Mjesecu. Posvetila sam se performansu, protiv volje svoje porodice, profesora, umjetničke kritike u bivšoj Jugoslaviji. Uvijek sam znala da sam u pravu, ali je pritisak u mom okruženju bio ogroman. Trebalo mi je 50 godina da moja djela postanu mejnstrim u umjetnosti. Ne samo što je to bila nepozata disciplina, i sama riječ je bila nepoznata. Sam termin se odnosi na kontakt među ljudima, a taj konkakt sam donijela na emotivan način”, počinje Abramović priču za španski dnevni list “El Pais”.

Nagrada “Princeza od Asturije” (od 1981-2014. godine zvala se “Princ od Asturije”) dodjeljuje se već 40 godina u nekoliko oblasti, a neki od dobitnika priznanja za umjetnost prije Marine Abramović bili su Vudi Alen, Pako de Lusija, Pedro Almodovar, Bob Dilan, Frensis Ford Kopola, Martin Skorseze i mnogi drugi.

Kaže da joj pandemija koronavirusa teško pada upravo zbog gubitka kontakta, suštine ljudskog bića.

“Morali smo da zaboravimo zagrljaje. Ali, sa druge strane, doživjela sam to kao izazov. Razmišljala sam kako možemo da se povežemo na drugi način. Imala sam veliku sreću da sarađujem sa kanalom Sky Art, napravili smo program od 5 sati o korijenima scenske umjetnosti, pokazali smo milionima rad 64 stvaraoca iz 31 različite zemlje”, kaže umjetnica.

Abramović je govorila i o svom bivšem partneru Ulaju, koji je preminuo na početku pandemije koronavirusa, u martu 2020. godine.

“Nisam čak mogla da odem ni na sahranu. Nije me iznenadila njegova smrt, više od 10 godina se borio sa kancerom. Posljednji put smo se čuli u novembru. Čestitala sam mu rođendan, jer smo rođeni istog dana. Dugo smo pričali iako je on teško govorio. Imali smo vezu sa mnogo uspona i padova, nije bio jednostavan čovjek, ali smo se na kraju pomirili. Prema njemu osjećam samo ljubav i poštovanje”, rekla je ona.

Marina Abramović smatra se zaslužnom za popularizaciju umjetnosti, a otkriva koja je formula za to.

“Posvećenost. Vjerovanje u sebe i da nikada, ali nikada ne odustajete. Veoma sam kritična prema svojim ranim radovima, ali oni su sada dio istorije. Da sam se obazirala na kritike, ne bih nikada izašla iz kuće. U neku ruku je lako početi sa slikanjem ili vajanjem, ali performans je nematerijalan, on je vrijeme. Morate biti tamo gdje se on događa, postoji samo ako ga se publika sjeća. Mnogi koji su počeli sa mnom su ga napustili, promijenili su pravac. Ja sam jedina iz moje generacije koja je ostala”, kaže ona i objašnjava da li je u performansu bol zaista neophodan, kao gubljenje sveijsti usljed gušenja, koje je više puta iskusila.

“Naravno. Ako zaista vjerujete u performans, učinićete sve što treba i to će vam promeniti život. On je i dalje revolucionaran u umjetnosti, najkompleksnija je forma. Ja sam je izmislila, ranije nije postojala, ali će me nadživjeti”, kaže Abramović.

Iako njen život zanima čak i žutu štampu, ona smatra da se nije promijenila, da je i dalje ista Marina i da fama ne dolazi od nje, već od publike.

Ističe da slava može biti iscrpljujuća pa tako u svojim memoarima “Prolazim kroz zidove” iz 2016. godine opisuje period napornog rada i velikog stresa, čak i napade panike.

“Život umjetnika nije lak zadatak. Zahtijeva veliku ličnu žrtvu, punu posvećenost poslu. Nagrada ‘Princeza od Asturije’ je velika čast i priznanje u ovom trenutku mog života i karijere. Dirnuta sam, počastvovana i ponosna što sam dobila ovu prestižnu nagradu”, rekla je Marina Abramović.

“Koronavirus mi je olakšao život. Ranije sam stalno putovala, bilo je veoma stresno. Ja ne kačim slike, moram da se pojavim u galerijama ili muzejima. Mnogi događaji su bili otkazivani protekle godine. Napokon sam imala vremena da čitam, uživam u prirodi i da budem sama. Kakva sreća”, rekla je Abramović.

Posljednje poglavlje knjige dešava se u 2015. godini, a sada otkriva da li radi na nastavku i šta joj se sve desilo do tada.

“Meni se stalno nešto dešava. Možda zato što sam radoznala i stalno se trudim da iznenadim samu sebe. Ali biće potrebno da prođu još dvije decenije kako bih sjela da pišem. Imam vremena, moja baka je umrla sa 103 godine. Sigurna sam da ću i ja dugo živeti. Voljela bih da objavim kratke priče koje su me natjerale na razmišljanje”, zaključila je Marina Abramović.

Пратите нас на

Коментари0

Остави коментар

Остави коментар

Правила коментарисања садржаја Портала РТЦГВише
Поштујући начело демократичности, као и право грађана да слободно и критички износе мишљење о појавама, процесима, догађајима и личностима, у циљу развијања културе јавног дијалога, на Порталу нијесу дозвољени коментари који вријеђају достојанство личности или садрже пријетње, говор мржње, непровјерене оптужбе, као и расистичке поруке. Нијесу дозвољени ни коментари којима се нарушава национална, вјерска и родна равноправност или подстиче мржња према ЛГБТ популацији. Неће бити објављени ни коментари писани великим словима и обимни "copy/paste" садрзаји књига и публикација.Задржавамо право краћења коментара. Мање

Да бисте коментарисали вијести под вашим именом

Улогујте се

Најновије

Најчитаније