[ Agencije ]

U 76. GODINI

Preminuo legendarni Kićo Slabinac

Krunoslav Kićo Slabinac preminuo je jutros u 6 sati i 50 minuta u bolničkoj sobi zagrebačkog KBC-a, gdje je ležao posljednja tri mjeseca.

Slavonski muzičar je početkom augusta završio u bolnici zbog koronarne bolesti koja mu je zahvatila krvne sudove.

No uprkos uspješnom zahvatu oporavak se zakomplikovao jer rana na grudnom košu nije zarastala kako treba.

IN MEMORIAM KRUNOSLAV KIĆO SLABINAC
(28.3.1944. - 13.11.2020)

Iz Croatia recordsa saopštili su: "s velikom tugom javljamo kako je Krunoslav Kićo Slabinac, legenda tamburaške, zabavne i popularne glazbe, preminuo u 77. godini života".

"S više od 500 snimljenih pjesama na brojnim singl i LP pločama te CD-ima među kojima je otpjevao evergreene zabavne i narodne glazbe, Kićo Slabinac je ostavio nezaobilazan trag u hrvatskoj glazbenoj baštini. Osim kao sjajan pjevač istaknuo se tijekom života i kao najbolji promotor svoga kraja, a pored brojnih nagrada i diskografskih priznanja dobitnik je i Nagrade za životno djelo ostvareno u području kulture koju mu je dodijelila Osječko–baranjska županija", navode iz te izdavačke kuće.

Podsjećaju, rođen je u Osijeku ratne 1944. godine. Već u osnovnoj školi počeo je glumiti u dječjem kazalištu, svirao je tamburu, što i nije čudno jer je riječ o instrumentu koji je susretao na svakom koraku. Izmamiti osmijeh na licu publike, ali pjevati iz duše osjetio je kao svoj poziv. Prvi susret s muzikom Elvisa Prislija doveo je do toga da je Kićo zaboravio tamburu i, potpuno zaveden muzikom koju su obožavali i prihvatili mladi širom svijeta, postaje jedan od pionira rock ’n’ roll muzike. Iako je imao sreću da su mu roditelji mogli platiti učitelja gitare, klasična muzika nije ga toliko privlačila. Za Kića je postojao samo rock ’n’ roll pa je već krajem 50-ih godina počeo svirati gitaru. Tada je krenuo s nastupima u grupi Kon-Tiki, koja se nešto kasnije preimenovala u Tornado. Ozbiljniji početak bavljenja muzikom dogodio mu se osnivanjem grupe Dinamiti s kojom je doživio prve uspjehe u karijeri. Prijavili su se na takmičenja rock grupa u Zagrebu i Beogradu i na oba pobijedili. Nakon povratka iz vojske Kićo je odlučio nastaviti karijeru kao solo pjevač. Preselio se u Zagreb gdje je nastupao pjevajući pjesme Toma Džonsa i Elvisa Prislija. Pobijedivši u Zagrebu na jednom takmičenju pjevača početnika, Kićo je dobio priliku da zabavlja publiku u jednom klubu u koji su zalazili poznati muzičari. Upravo ga je u tom klubu čuo Nikica Kalogjera koji mu je 1969. godine omogućio nastup na Splitskom festivalu. Kićo je otpjevao zapaženu pjesmu „Samo zbog ljubavi“. Godinu dana kasnije pobijedio je na Opatijskom festivalu s pjesmom „Više nećeš biti moja“, autora Aleksandra Koraća, a već sljedeće, 1971. godine predstavljao je Jugoslaviju u Dablinu na takmičenju za pjesmu Europe s pjesmom „Tvoj dječak je tužan“ s kojom je osvojio 14. mjesto. U domovini Kićo je nizao uspjehe i vrlo brzo postao jedan od najpopularnijih pjevača u državi. Njegova pjesma „Zbog jedne divne crne žene“ postigla je ogroman uspjeh i učvrstila njegov status na estradi. Brojni nastupi i pobjede na tada popularnim festivalima, nastup na Evroviziji, milionska izdanja i slava doveli su ga do statusa mega zvijezde.

Početkom 70-ih Kićo je boravio u SAD-u, a nakon povratka okrenuo se muzici iz svog slavonskog kraja i time otvorio još jedan muzički pravac u kojem je bio jednako uspješan kao i u zabavnoj. Osnivanjem Slavonskih bećara kao prethodnika ansambala tog tipa, gradi novi način predstavljanja izvorne narodne muzike te poput mosta spaja iseljenike s domovinom iskazujući svoju slavonsku i hrvatsku pripadnost. Ljubav prema zabavnoj muzici bila je kod Kića Slabinca i dalje prisutna i redovno se pojavljivao na festivalima zabavne muzike gdje je povremeno i pobjeđivao. Veliki uspjeh postigao je pjesmama koje je sam napisao: „Plavuša“, „Pokloni mi jedan dan“, „Zbog jedne divne crne žene“ i „Tri slatke riječi“. Tokom svoje dugogodišnje karijere, koja je trajala tačno 60 godina, Kićo je sarađivao s brojnim autorima, a njegove pjesme potpisuju najveća imena: Đorđe Novković, Zdenko Runjić, Mario Mihaljević, Arsen Dedić, Maja Perfiljeva, Drago Britvić, Željko Sabol, Kemal Monteno, Hrvoje Hegedušić i mnogi drugi.

U svoju diskografiju upisao je više od dvadeset i pet studijskih albuma, gotovo pedeset singl ploča i dvanaest kompilacija. Svoj prvi album „Krunoslav Kićo Slabinac“ objavio je 1972. godine za tadašnji Jugoton, a s nekoliko kompilacija „Zlatna kolekcija“ (2006.), „The Platinum Collection“ (2007.), „Najljepše ljubavne pjesme“ (2010.), „50 originalnih pjesama“ (2015.) redovno se nalazio u najvažnijim edicijama Croatia Recordsa kao jedan od najtiražnijih i najpopularnijih pjevača zabavne muzike. Kićove pjesme, od onih zabavnog karaktera, pa sve do najljepših narodnih i tamburaških pjesama, među kojima su „Kad čujem tambure“, „Hej, bećari“, „Vesela je Šokadija“, „Seoska sam lola“, „Ako zora ne svane“, „Otiš’o je s mirisima jutra“, „Inati se Slavonijo“, „Slavonijo, ja sam tvoje dijete“ i mnoge druge ostaće njegova najveća muzička ostavština. Njegova kompilacija božićnih pjesama „Christmas with Kićo“ (Svim na zemlji mir, veselje) objavljena prvi put 1983. godine ostaće zapamćena kao najprodavanija božićna kompilacija na ovim prostorima, a njeno reizdanje 2002. godine dostiglo je platinasto izdanje. Posljednju kompilaciju „Cvijet čežnje - Kićo Dalmaciji“ Croatia Records objavila je 2017. godine, a na njoj se nalaze njegove uspješne priče sa Splitskih festivala. Upravo je na splitskoj pozornici ovog ljeta na 60. Festivalu zabavne muzike posljednji put uživo pjevao na retrospektivnoj večeri.

"Krunoslav Kićo Slabinac, poput mnogih svojih kolega s pedeset i više godina karijere, nije znao za penziju i najveća želja mu je bila da nastupa dokle god je živ. Želja mu je ispunjena, a mi ćemo zauvijek biti počašćeni što smo imali prilike sarađivati s njim", navod se u saopštenju Croatia recordsa.