LIJEŠEVIĆ NA GRAD TETARU

Sukob čovjeka i istorije prisutan u mnogim djelima

Na Trgu pjesnika Budvi, u okviru festivala Grad teatar, u srijedu se održao razgovor sa rediteljem Borisom Liješevićem, na temu „Sukob istorije i čovjeka“. Sukob čovjeka i istorije je tema ovogodišnjeg festivala, prema kojoj je urađena prvobitna selekcija programa od kojih je baš Liješevićeva predstava „Upotreba čoveka“ trebalo da otvori ovogodišnji festival, saopštili su organizatori.

"U momentu kada je tema definisana, niko nije mogao naslutiti šta će se desiti u ovoj kalendarskoj godini, a desilo se puno istorijskih okolnosti. Tema je postala svojevrsno proročanstvo", naveli su organizatori.

Liješević je istakao da mu je čast što je baš njegova predstava „Upotreba čoveka“, rađena po istoimenom romanu Aleksandra Tišme, ta koja je došla pred publiku. Za taj roman Liješević kaže da predstavlja njegovu „opsesiju“ još iz srednjoškolskih dana i da tokom posljednjih deset godina namjerava da ga režira. Nekoliko puta je započinjao, ali tek kada su se četiri renomirane kuće udružile u projektu, došlo je do njegove realizacije.

"Ovo mi je potpuno novo iskustvo, to sam doživio ovih nekoliko dana u Budvi", naveo je Liješević, priznajući da je bio u nedoumici kako će sve ovo proći.

"Najprije zbog činjenice da postoji neko opšte mišljenje, sad već neprihvatljivo, da ovdje treba igrati neke morske teme, komedije, da se treba držati mediteranskog konteksta. Zato sam se pitao kako će ovaj roman da komunicira sa Budvom i festivalom, roman koji nema veze ni sa ljetom, ni sa morem. Već prve večeri, kako je predstava krenula, osjetio sam tišinu i pažnju, vidio sam kako Tišmina priča putuje među ljude i kako nije bitno koji je grad u pitanju, koje je godišnje doba, da li smo pored mora.... prosto je to jedna dobra priča koju će dobra publika uvjek prepoznati", kazao je Liješević.

Govoreći o samoj temi – o sukobu čovjeka i istorije, Liješević je naveo da je to zaista nešto što ga jako zanima, ona je prisutna u velikom broju predstava koje je režirao. Već u samoj formulaciji teme jasno je ko je tu pobjednik, a ko gubitnik. "Sam taj sukob je obrazac tragedije.“ „Sukob čovjeka i istorije je ustvari paradigma na kojoj se odvijaju mnogi dramski komadi. To nije tema samo nekih, nego je tema svih bazičnih komada", naglašava Liješević.

U toku večeri Liješević je takođe izrazio želju da razgovara sa publikom, o predstavi i o samoj temi večeri, dodavši da ima ideju da i u narednim godinama vodi razgovore sa publikom jer je osjetio da je to nešto što svima nedostaje.

Kroz razgovor sa publikom, pružio je detaljniji uvid u predstavu, kao i u Tišmin roman, istaknuvši da je bogata lektira tokom srednje škole bitna da se formira dobar ukus i estetska kultura, što je jako bitno u svjetu pozorišta.

Takođe je istakao da misli da nije dobro što se i u 21. vjeku vraćamo na teme vjerske, rasne i klasne netrpeljivosti i u vrijeme kada su ljudi proganjani i masovno ubijani. To mu budi strah da nam se točak istorije ne vrati unazad, na vrijeme kada je jedan narod bio nepoželjan, predodređen za uništenje, za krematorijume, za holokaust. "Nagledali smo se toga na ovim prostorima. Uplašim se kada čujem riječi koje u predstavi izgovara Gerhad Kroner kada ga nesuđeni zet pita šta čita , a on mu odgovori - Getea, takvog čovjeka i takvo djelo je mogao dati samo vijek prosvetiteljstva, a ovaj vijek će ostati upamćen samo po pustoši. Zacarila je svijetom mistika, kult krvi, nacionalizma i ubijanja, jer se to prepoznaje u današnje vrijeme. Vera Kroner se vraća iz logora poslije završetka prvog čina gdje viče – pobijedila sam, ali ona ostaje zarobljenik svoje traume. Toga smo se nagledali na ovim prostorima, traume žive i još dugo će živjeti, prenose se sa generacije na generaciju i ja iz toga ne vidim izlaz", rekao je Liješević.