- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kulturna galaksija
19. 08. 2020.
12:59 >> 13:00
ZAVIČAJNE STAZE BIHOR
Proglašeni pobjednici Festivala kratke priče
Na promotivno edukativnoj tribini o čitanju i pisanju, koja je održana u Petnjici, proglašeni su pobjednici Festivala kratke priče. Samo čitanjem, čitanjem i isčitavanjem možemo temeljito odgovorili na mnoge teme u Crnoj Gori“, poručio je Sait Šabotić. Prema ocjenama stručnog žirija Festivala priče Zavičajne staze Bihor 2020, prvu nagradu za kratku priču osvojila je Tijana Rakočević, drugu Safet Sijarić, treću Ulvija Mušović, a priznanje za autentičnost pripovijedanja Fajko Kadrić. Veče su obilježile i pjesme u izvođenju operske solistkinje Anđele Jovićević Brajović.
U okviru programa Kazivart u Petnjici je održana promotivno-edukativna tribina „Pisati-čitati se mora“ na kojoj su saopšteni rezultati Konkursa za najbolju kratku priču inspirisanu Bihorom - zavičajem.
U uvodnim napomenama, urednik programa Festivala Mirsad Rastoder, objasnio je da je epidemija COVID-19, pomrsila konce u svim oblastima, a u kulturi zamrzla aktivnosti neposredne komunikacije, prikazivanja i interaktivnog preispitivanja stvaralačkih vrijednosti. „Uspjeli smo da organizujemo ovogodišnji susret u znak poštovanja prema svim dobrim ljudima koje Bihor inspiriše već 13 godina. U tom kontekstu, možemo se pohvaliti da je NVO Centar za kulturu Bihor, početkom godine, objavio zbirku priča „Odlivanje Bihora“, koja je naišla na vrlo pozitivne reakcije čitalaca i kritičara.
Posebnu pažnju izazvao je drugi broj časopisa Kazivart, respektabilnog izdanja koje na 114 stranica donosi niz analitičkih tekstova koji promovišu živuću multikulturalnost u Crnoj Gori“.
„Pozivamo stvaraoce da dolaze u Bihor i da nose našu priču daleko i široko, po tome se prostor prepoznaje, pa nije slučajan naslov „Bihor je svijet - svijet je Bihor“. Naš cilj je od samog početka da okupljamo ljude, da uzdižemo svoju kulturu i da je činimo bogatijom onim što drugi znaju bolje, a mi uz njih učimo. Ovih dana se pokazuje da smo svi dio globalne priče, ili nebrige centara moći, koja nas obavezuje da se branimo prirodom i ljudskom prirodnošću“, poručio je Rastoder.
Samo čitanjem, čitanjem, zapisivanjem i ostavljanjem pisanih tragova možemo temeljito odgovoriti na mnoge teme.
Gost promotivno - edukativne tribine, istoričar mr Sait Šabotić, koji je koautor više udžbenika istorije za osnovnu školu i gimnaziju, preko 60 prikaza objavljenih u raznim časopisima i zbornicima, više od 60 radova iz oblasti istorije i pedagoško-didaktičke problematike, većeg boja studija, recenzija, predgovora i pogovora, kao i autor i koautor brojnih značajnih knjiga, naglasio je značaj temeljnog rada i istraživanja.
Komentarišući temu okruglog stola – „Pisati-čitati se mora“, Šabotić je kazao da smatra da u Crnoj Gori imamo još mnogo toga da čitamo i ičšitavamo kako bi pisali i objektivno i temeljito odgovorili na mnoge teme koje muče crnogorsko društvo.
On je govorio o naučno-istraživačkom radu kojim se bavi, vrijednim stvaraocima iz Bihora, ali i iznio niz zanimljivih detalja iz svoje doktorske disertacije „Društveno-istorijski razvoj Bihora od kraja 18. vijeka do 1912. godine“.
Govoreći o istoriji Bihora, pojasnio je da se fokusirao na period osmanske vladavine i da su ga tokom istraživanja posebno interesovale institucije koje su postojale na tom području, ne samo one koje je osnivala Osmanska država, nego i druge koje su postojale paralelno sa njima. „Posebno me je oduševio pisani trag iz tog perioda, sačuvan u Arhivu Predsjedništva Vlade u Istanbulu, vezan za otvaranje škole u Petnjici 1895. godine“, navodi Šabotić govoreći o svojim posjetama arhivu u Istanbulu.
Šabotić je govorio o nekim od institucija kojima se u istraživanjima bavio. Posebnu pažnju skrenuo je na instituciju muslihuna - ljudi koji su mirili stanovnike koji su zapadali u razne konflikte.
Govoreći o multikulturalnosti, Šabotić se osvrnuo na položaj Roma u Crnoj Gori, poručujući da bi i Romi, kao jedna od zajednica koja vjekovima naseljava državu, trebalo da dobije prostor u udžbenicima. Prva grupa Roma koja se pominje na teritoriji Bihora, kako je naveo, vezuje se za 1566. godinu, dok su oni još prije, kako navodi, već u 13. vijeku počeli stizati na prostor Balkana. Šabotić je poručio da su Bihorcima vrijednosti antifašizma poznate.
„Antifašizam i spomen ploča na ulazu u Dom kulture u Petnjici su dokaz da su ljudi sa ovih prosotora imali svijest o onome što je dobro a što ne, što je zlo a što nije zlo“.
Doktorand na Filozofskom fakultetu u Nikšiću, mr Esko Muratović, istakao je da Šabotić može biti primjer istoričara koji istraživanjem i dokumentima potkrepljuje svaki svoj tekst, bilo da je riječ o stručnim radovima, publikacijama ili knjigama koje je kao autor ili koautor objavio.
„Kao istoričar i naučnik, on je sistematičan, donekle i jedan poseban perfekcionista koji ništa ne ostavlja nedorečeno i koji je dao veoma značajan dopinos ne samo crnogorskoj nego i istografiji uopšteno“.
U znak poštovanja prema pedagogu, istoričaru, kulturnom posleniku, Saitu Šabotiću, organizatori su mu uručili povelju Bihorski kazivar za misionarski doprinos istoriografiji i bošnjačkoj kulturi pamćenja. Čitanje i pisanje su iskonska potreba
Komentarišući tematsku postavku tribine „Pisati- čitati se mora“, Esko Muratović naglašava da čitanje i pisanje nijesu naprosto i samo odraz dijalektički neraskidive veze, već se, kako navodi, u okvirima ovih djelatnosti duha odražava i situira ukupnost duhovno-teorijskih, a potom i praktičnih djelokruga ljudske egzistencije. U tom smislu, kako je kazao Muratović, Festival Zavičajne staze ima vrlo značajnu ulogu.
„I čitanje i pisanje su iskonska potreba čovjekove emancipacije, pa su kao takvi i cilj i sredstvo, i potvrda našeg istorijskog trajanja kojem dugujemo mnoge tekovine. Bez njih se ne mogu usaglašavati, niti osnovna, niti najopštija pitanja iz kojih iznova treba da slijede argumentovani odgovori koji bi odstranjivali i ukidali nesporazume i sukobe među ljudima, stvarajući i gradeći saglasje oko svega vrijednog u totalitetu svijeta i života.“
Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore
Коментари0
Остави коментар