U BIJELOM POLJU

Književno veče posvećeno piscu Rodoljubu Ćoriću

U galeriji bjelopoljskog Centra za kulturu "Vojislav Bulatović Strunjo" sinoć je održano književno veče posvećeno piscu iz Mojkovca Rodoljubu Ćoriću, koji je do sada objavio četiri knjige poezije i dvije knjige proze.

„Priručnik Samoće“ (2016. godine) te Priručnik samoće II „(2017.godine) i knjiga poezije „Jedra Sante Marije“ sa 55 pjesama bile su tema kojom su se sinoć bavili prof. dr Mirko Jakovljević, direktor Narodne biblioteka u Bijelom Polju, Edin Smailović i autor.

Ćorićev naslov zbirke poezije, a i sama poezija u njoj imaju duboko značenje i asociraju na ljubav koja se i sinoć osjećala između pisca i publike koja je došla da čuje sve ono što nije mogla da pročita u Ćorićevim knjigama.

Ono što se nije uklapalo u atmosferu, koja je pratila književno druženje, je sam naziv Ćorićeve knjige „Priručnik samoće“, jer Ćorić, sasvim je sigurno, sinoć nije bio usamljen već okružen značajnim brojem svojih čitalaca.

„Životna zvona koja želi da čuje, i koje ih čuje ovaj mladi pisac, prorok novog vremena i slave, malenog grada, ljudi - bastadura, Mojkočana gordih, su damari njegovog srca i njegove molitve“, smatra, prof.dr Mirko Jakovljević koji procjenjuje da je Ćorić u osami pronašao spas odakle se često obraća svevišnjem.

„Gospod samo zna, zbog čega i zašto nijesam tražio ništa - do samoće“,je u neku ruku, piščev odgovor na Jakovljevićeve tvrdnje.

„Mojkovački pjesnik stvara na svakom mjestu i kad osjeti potrebu, ali najčešće u svojoj pjesnikovoj dolini. I još uvijek osjeća se mlad, iako je u petoj deceniji. Stihovima upućuje molitve, zakletve i kletve. To je poslije oca, sina i svetog duha, njegovo drugo sveto trojstvo. Molitve su mu upućene i ženi. Tom biću vječite požude i inspiracije“ , kazao je Jakovljević.

Rodoljub Ćorić rođen je u Mojkovcu i tamo je napravio svoje pjesničko i životno mjesto pod suncem. Napravio je svoju oazu, ne pateći od kompleksa provincije.

„Kako bi se drukčije poezija mogla pisati danas, osim u osami, istako je“, direktor Narodne biblioteke Edo Smailović.

Zahvaljujući se na dobro organizovanoj i posjećenoj književnoj večeri autor šest knjiga se povjerio vjernoj publici da su njegova tihovanja iznjedrena iz druženja sa ljudima, neprepoznavanjem sebe u tim okvirima i povlačenjem u osamu, su njegov filter koji mu daje odgovore.

„Odgovore koje ne mogu sam sklopiti i pronaći u svojoj dolini i njenoj tišini, sačekam vrijeme da mi ih približi i otkrije djelić po djelić ili odjedamput u punoj istini, samo sa neke druge strane ili iz druge perspektive“, saopštio je Ćorić.

„Na kraj ovoga svijeta da čujem životna zvona“ su stihovi književnika Rodoluba Ćorića koji su po svemu sudeći najbliži njegovom životnom motu.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore