[ Objavila: J.B.Č. ]

U KOLAŠINU

Predstavljena knjiga anegdota Vladimira Lazovića

U kolašinskom Centru za kulturu sinoć je predstavljena knjiga anegdota novinara, Vladimira Lazoviće "Zbogom sirotinjo". Knjigu su predstavili pjesnikinja Vinka Perišić-Šarenac, Boško Vlahović, novinar Dražen Drašković i autor.

Da smijeh liječi i podmlađuje a da nas ljutnja stara čulo se od ranije a da godi i onda kada se dosjetke odnose na tuđ a ponekad i na svoj račun potvrdila je sinoćnja reakcija publike, koja je napunila Centar za kulturu u Kolašinu tokom predstavljnja knjige "Zbogom sirotinjo" novinara Vladimira Lazovića.

Lazović se latio proizvodnji šale i smijeha koja je tako važna društvena, identitetska, tradicionalna, na kraju i zdrastvena misija istakao je Dršković otvarajući promociju knjige anegdota. Ovo je Lazovićeva treća knjiga nakon što je obajvio zbirke pjesama "Lumer" i "Ispovijest duše".

Anegdotama sakupljenim u knjizi "Zbogom sirotinjo" bogatiji smo za jedno novo zadovoljstvo koje smo osvojili njihovim čitanjem ali i sjećajući se tih malih i velikih junaka koje je Vlado ukoričio u knjizi, kazao je Drašković.

"Imamo pravo da kažemo - ovo su naše anegdote. Naših prijatelja, komšija, rođaka, nas samih. Anegdote naše "male varoši" zbijene od "Planinara" do "Kafane Miloša Drljevića" ali i raširene u "tri države Malte" koliko smo prostrani i raspoređeni po onim gradskim i seoskim sjednicima u kojima su glavni bili oni koji su najduhovitiji", naglasio je Drašković.

Neko će možda reći, pa šta, problem li je sakupiti i objaviti zbirku anegdota, međutim, to nije baš tako, anegdote su mnogo više od toga, one su duh jednog vremena, slika i prilika proteklih vremena, istako je Lazovićev školski drug Boško Vlahović.

"Kroz istoriju poznate su mnoge anegdote o Karađorđu, Marku Miljanovu, Njegošu, Milošu Obrenoviću i drugima. Međutim, one koje je sakupio, uobličio i objavio Vladimir Lazović nemaju ovako znamenite ličnosti već su to anegdote o običnim ljudima koji su nama bliski, koje smo poznavali ili slušali o njima od rođaka i poznanika kratko rečeno o likovima svakodnevnice", kazao je Vlahović.

Kako se kreacija, doživljaj i nebo stiha u stvaralačkom činu, transformisalo u potragu i obradu anegdote, objasnila je pjesnikinja Vinka Perišić Šarenac.

"Vedar i zdrav duh Kolašinaca, a zdrav duh obitava u zdravom tijelu, odvajkada je spreman da ispreda kako toplu pjesmu djevojačku i momačku, tako i zdrav humor kojim se jača krijepi snaga života i čuva njegova vedrina i punoća", navela je Perišić Šarenac.

Ona je podsjetila na autorovu motivaciju da se bavi prikupljanjem anegdota koju je pronašao u oštroumnosti Kolašinaca.

"Gotovo svakodnevno, na ulici, u prodavnici, kafani, sjednicama...bilo gdje, čule su se doskočice, anegdote, pošalice, razna nadgornjavanja, koja su se zatim prepričavala, slično usmenoj književnost. Taj duh i danas krasi Kolašin i Kolašince. Kao da znaju da je smijeh najbolji lijek i da u njemu nema zle namjere", podsjetila je pjesnikinja.

Pred brojnom publikom se dakle našla posebna forma štiva o najduhovitijim Kolašincima, o pametnim vlasnicima one najteže diplome koje nema na fakultetima a to je diploma bistrine i mudrosti koja se studira na posebnim koledžima života, ocijenio je Drašković.

Autor knjige, dugogodišnji novinar Radija Crne Gore, kaže da je dobar dio anegdota zapamtio i doživio, bio njihova tema.

"Najviše sam, sakupljajući ih, oduševljen komšijom sa Drijenka, Borom Popovićem, od koga sam ih bezbroj zapisao, zatim školskim drugom Boškom Vlahovićem, jednim od učesnika kafanskog života, Svetozarom Batom Trebješaninom i poznatim i priznatim karikaturistom Darkom Drljevićem, koji ne samo da mi je ispričao neke anegdote, nego njegove karkature čine sastavni dio ovog izdanja", istakao je Lazović.

Darko Drljević iako najavljen kao jedan od učesnika promocije sinoć je bio u italijanskom gradu Trentu gdje mu je uručena nagrada za karikaturu.

A da anegdote opstaju i danas, baš kao sam život koji se vječno osipa, ali i vječno nastavlja da traje potvrdile su anegdote nastale tokom same promocije.
Program su začinili glumci Đorđije Tatić i Nikola Šćepanović te muzičar Davor Sedlarević.

Izdvajamo nekoliko aforizama:

Božo i Vito
"Planinar" je bio gradska kafana gdje su se svi sretali, družili, boemisali: počev od starosjedilaca, prolaznika, putnika namjernika. Ispred nje su jedno vrijeme stajali autobusi, koji su prolazili iz Podgorice ka sjeveru, i obratno.
Stoga je bio otvoren već od pet sati.
Rano izjutra sretoše se u "Planinaru" poznati pjesnik i boem, Vito Nikolić i Božo Vlahović. Brzo "zaginuše".
Razdvojiše se, u Vitovom stilu, sa stihovima:
"Ja i Božo, do šest ura,
Popili smo deset tura".

Silikoza
Kada je mojkovački rudnik "Brskovo" slavio jubilej, valjda greškom, ne pozvaše Boža Radovića iz Vladoša, kod Kolašina.
Božo se podobrano naljuti, jer je radeći u rudniku obolio od silikoze pa im uputi čestitku:
"Treći stepen silikoze,
Ne zaslužih čašu loze,
Ni Sandžačku meku šljivu, Nezahvalni kolektivu".
Neko se od činovnika iz rudnika usudi da mu telegramom odgovori, koristeči stihove poznatog pjesnika. No Božo mu ne osta dužan:
Činovniče, sa bankarskom platom,
Nemoj da se baviš plagijatom".

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore