[ Objavila B.B. ]

DEJAN LILIĆ ZA PORTAL

Dobra osnova za pozorište, samo fali malo novca

Poznati makedonski glumac, srpskog porijekla, Dejan Lilić, koji je angažovan na predstavi "Ivanov", kojom će se otvoriti ovogodišnja sezona u Crnogorskom narodnom pozorištu, za Portal RTCG govori o tom projektu, saradnji sa crnogorskim glumcima, klimi za pozorište u Sjevernoj Makedoniji i regionu i budućim planovima.

Lilić ističe da je zadovoljan saradnjom sa CNP -om i crnogorskim glumcima, te da očekuje da će predstava "Ivanov" prođi odlično. Kako je kazao, radio je i radi puno i na  TV i na filmu i u pozorištu, i da je najbitnije da glumac radi otvoreno, iskreno i sa srcem.

Radite na predstvi "Ivanov", kojom će biti otvorena nova sezona CNP-a. Je li to prvi put da radite u našem nacionalnom teatru? Kakvi su utisci i očekivanja?

Nije prvi put da igram u Crnoj Gori, već sam igrao jednu ili dvije predstave. Igrao sam "Hamleta" prije nekoliko godina na festivalu FIAT, tako da mi je scena poznata, ali prvi put radim produkciju ovdje. Izuzetno mi je drago, jer znam za CNP i njegov rad, znam kakve je sve ovo pozorište predstave postavljalo, pratim rad CNP i po raznim festivalima i kada god mogu pogledam neko gostovanje u Makedoniji. Prvi put radim u produkciji CNP i ovdje sam primljen bukvalno kao kod kuće. Od menadžerskog tima i od ljudi koji su u organizaciji, koji su na sceni sa nama cijelo vrijeme i posebno glumci koji su me prihvatili kao svojeg. To je vjerovatno razlog što sam se brzo uklopio i samo dva - tri dana mi je bilo dovoljno da budem svoj, bez kočnica i blokada. Mislim da smo uradili veliki projekat. Za dva mjeseca koliko su trajale pripreme, mi smo i po materijalu i po broju proba napravili kao tri velike predstave. Cijela predstava je estetski veoma različita od onoga što ja znam da se dešava na prostoru Balkana, pa čak i Evrope. Mogu da kažem da je ovo internacionalna predstava koja gdje god ode proći će pa minimum odlično, i vjerujem i fenomenalno.

Stalni ste član ansambla nacionalnog teatra u Skoplju? Je li u Sjevernoj Makedoniji pogodna klima za teatar?

Trenutno sam član dramskog taeatra, bio sam član makedonskog narodnog, nacionalnog teatra i za mene je scena dom. Nije važno da li je to Makedonija, Srbija, Crna Gora, Bugarska, Rusija, koji grad i koji teatar. Da, u Makedoniji smo uvijek imali dobar teatar, to mogu da potvrdim. Generacijski je dramski teatar pobjeđivao na Sterijinom pozorju, uvijek dobijao velike nagrade i ta tradicija se nastavila, tako da imamo dobru podlogu za teatar. U posljednjih nekoliko godina došlo je do nekih promjena. Za pozorište treba dobra scena, za pozorište je potreban novac. Potrebne su finansije ako želite da napravite dobru produkciju koja će biti zapamćena. Osnove ima, još samo to malo fali, ali to fali na svim ovim prostorima. Da imamo malo više budžeta da bi se pravile dobre predstave.

Kažu da je Skerlić izražavao prezir prema neangažovanom intelektualcu. Ima li neko ko se bavi nekim javnim poslom u kulturi pravo na društvenu neangažovanost?

Ja ne volim da pričam o politici i ne volim da se politika mnogo miješa u pozorište i kulturu uopšte, osim ako ne podržava kulturna kretanja, prije svega finansijski, onda logistički... Jezik, tradicija, kutura je osnova jednog naroda i zato treba da bude na vrhu reprezentativnih stvari. Intelektualci su angažovani, umjetnici su vrlo često angažovani, kao i pozorište. To je dobro, ako angažovanost ima za cilj mijenjanje u pozitivnom pravcu. Glumac ima pravo da bude angažovan ili ne. Ja sam za to da ako neko radi angažovano pozorište, da to radi od početka do kraja i da ima rezultata. Da ne radi to iz nekih ličnih pobuda i zbog svoje lične koristi, već za korist svih nas, čitavog društva. Pozorište ne mora uvijek da bude politički društveno angažovano, jer možemo i na drugačiji način da prenesemo suštinu.

Pošto je stanje u kulturi u regionu uglavnom slično, da ste ministar kulture šta bi ste prvo promijenili, a da nije ministar – što je najčešći odgovor Vaših kolega na to pitanje? Šta bi prvo promijenili, makar vezano za pozorište?

To ne može da stane u jedan odgovor, za to bi trebalo nekoliko strana. Nemoguće je to staviti u jedan odgovor, jer to zavisi od države, u kakvom je stanju, u kojem stanju je pozorište i kultura.

Vaše kolege u regionu su se za svoj status borili i štrajkom. Kod vas u Sjevernoj Makedoniji ove godine je bilo žuči oko podjele novca iz budžeta, jer su neka važna pozorišta dobila malo od tog, vjerovatno ionako, malog kolača. Šta je tu po srijedi? Disciplinuje li to politika pozorište?

Ja ne bih da to bude tako i neću da vjerujem da je tako. To je moj odgovor za sada. Nakon deset godina vidjećemo, možda će odgovor biti drugačiji, ali sada je moj odgovor da ne želim da to bude tako, jer to nije pravilno. Treba pozorište da disciplinuje političku scenu i da je mijenja na bolje.

Od nastanka pozorišta do danas politika je neizostavna tema na sceni. Sada je, čini se ima mnogo više iza, gdje se kreiraju kulturne politike i koncipiraju budžeti. Kako to utiče na život glumaca?

Ako je investicija u kulturi pravilna, pravična i časna onda utiče veoma dobro, ako je nepravedna, nečasna, neravnomjerna, onda utiče veoma loše, ne samo na glumce nego i na reditelje i autore i sve koji se bave pozorištem i žive od toga. To je kompleksno pitanje i nije jednostavno odgovoriti, posebno što živim u zemlji, makar je tako u Makedoniji, ne znam kako je u Crnoj Gori, da svi mi čekamo podršku od ministarstva kulture. Rijeko imamo nekih komercijalnih sponzora koji investiraju u pozorište i film.

"Hamlet" Vas je prije nekoliko godina ovjenčao nagradom za najboljeg glumca. Je li i za Vas "klasika uvijek u modi" ili Vam nije strana ni moderna i avangardna priča?

Apsolutno mi avangardna i moderna priča nije strana. Volim urbana scenarija, urbane drame. Ne volim vraćanje u istoriju, posebno ne na filmu. Mislim da je urbana priča, moderna dramaturgija važna, zato što je ona obilježje vremena u kojem sada živimo i koje će neke buduće generacije komparirati sa svojim. Zato je važno da se moderna priča stavi u pozorište, da se označi jedan period našeg života. Problem je što mislimo da su 100, 200 ili 500 godina veliki period, a to nije tako. "Ivanov" je pisan prije 150 godina, a vidimo da je izuzetno aktuelan. Problem Ivanova i svih likova iz ove drame su i dalje problemi modernog čovjeka koji je civilizacijski napredan i koji ima tehnologiju na svojoj strani. I opet je tu tuga, depresija, intrige, slavoljublje, srebroljublje, egoizam, ljubomora, cinizam. To je nešto što je ostalo. Tu se nijesmo očistili. Tako i "Hamlet", napisan prije 400 godina, a vidimo da i u našoj modernoj političkoj pozornici ima intriga, zakulisnih igara, kao i tada. Nešto što je klasika je i dalje u modu, zato što se mi nijesmo promijenili. Na žalost. Dobro je da se ti tekstovi igraju i postavljaju na moderan način, jer su još uvijek aktuelni. Smatram da treba praviti spoj između jednog i drugog pristupa, klasiku prilagođavati modernom čovjeku. "Hamlet" i "Ivanov" su upravo primjeri za postavljanje klasičnog teksta, ali na moderan i nov način blizak današnjem čovjeku.

Oprobali ste se na televiziji, filmu i u pozorištu. Koji medij vam pruža najveću slobodu? Koji vam je najveći izazov, a koji najdraži?

Oprobao sam se na svim tim poljima, u TV serijama, imam oko 70 premijera, oko 5.000 izvedbi predstava, oko 15 filmova. Svi su mi ti načini rada dragi, jer su svi različiti. Oni u principu imaju isti korijen, samo treba raditi otvoreno, iskreno i srcem. Bitno je kakvu ideju hoću da prenesem i šta je cilj mog lika i onoga što radim. Da se ne izgubimo u dijalozima ili monolozima. Razlika je samo u načinu kako to prezentuješ. U pozorištu moraš biti oštriji u pokretima, riječima, dok je film ista emocija i ideja, ali radiš manjim sredstvima. Miješaju se ti izrazi i nekada je poželjno i u pozorištu staviti neki filmski dio ili obrnuto. Sva tri medija su mi izuzetno draga, volim da ih kombinujem, samo je način pokazivanja malo različit. U zadnje vrijeme radim dosta na filmu, a manje pozorište. Tako se pogodilo i to mi prija. Ranije sam više radio u pozorištu.

Čime se ovih sedmica bavite još osim "Ivanova"? Šta su Vam planovi? Jeste li "probili put", hoće li Vas biti i u drugim predstavama u Podgorici?

Posljednjih osam sedmica samo sam se bavio predstavom "Ivanov", nisam imao vremena za drugo. U toku dana smo imali i po 10 sati proba, radi se i nakon proba, razmišlja se o liku, razmjenjujemo mišljenja. Dok sam bio mlad znao sam da radim na nekoliko predstava u isto vrijeme, a sada smatram da je dobro biti posvećen jednom projektu, pogotovu ako se radi o ovako kompleksnom i zahtjevnom kakav je "Ivanov". Način na koji reditelj Žoldak postavlja "Ivanova" prosto traži posvećenost.
Što se tiče planova završavam jedan film u Njemačkoj, iduće godine u Berlinu očekuje me premijera drugog, zatim me čaka festival u Nišu, gdje sam u odboru, a onda da se posvetim i porodici.
Da li će me biti u Podgorici još, vidjećemo nakon 18. oktobra i kako publika bude reagovala na predstavu. Uglavnom, bilo mi je divno da radim na ovom projektu.