- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Novosti dana
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kulturna galaksija
16. 09. 2013.
10:00 >> 09:59
1
UKRAJINA
Počinje književni festival M.A.Vološina
Međunarodni književni festival "Vološinski septembar" , na kome će biti dodijeljena nagrada koja nosi ime istaknutog predstavnika ruskog simbolizma, Maksimilijana Aleksandroviča Vološina, održava se od 16. do 22. septembra u Koktebelu (Ukrajina). Organizator Vološinskog konkursa i književnog festivala je Andrej Jurjevič Korovin poznati ruski pjesnik, književni kritičar i organizator mnogih književnih festivala i uopšte književnih događaja u Moskvi i drugim ruskim gradovima.
Andrej Korovin je rođen u Tuli 1971. Završio je Tulski fakultet Pravnog instituta, više književne kurseve pri književnom institutu A. M. Gorkog i seminare poezije Kuznjecova. Stihove je objavljivao u antologijama ,, Divne ste vi, obale Tavride”, ,,Led i plamen” - Antologija savremene ruske proze i poezije, ,,Ruska poezija XXI vijek”, u časopisima i almanasima ,,Arion”, ,,Arkuš”, ,,Volga”, ,,Djeca Sunca”, ,,Prijateljstvo naroda”, ,,Časopis pjesnika”, ,,Interpoezija”, ,,Prsten A”, ,,Nova Obala”, ,,Nova Mladost”, ,,Sibirske vatre”, ,,Savremena poezija”, ,,Futurum ART”, a isto tako i u mnogim listovima, kao i u književnim glasilima u kojima je je radio. Stihove objavljuje i u književnoj periodici Ukrajine, Njemačke, Danske, Finske, SAD. A.J. Korovin je, pored ostalog, i suorganizator Cvetajevskog festivala poezije, staratelj književnog salona Bulgakovski Dom”i niza drugih književnih projekata, redaktor mnogih pjesničkih serija i portala, odgovorni sekretar časopisa ,,Savremena poezija”; član je Saveza novinara Rusije i Saveza pisaca Rusije. Dobitnik je nagrada časopisa: ,, Djeca Sunca”, časopisa ,,Futurum ART” i časopisa ,, Književna nastava”.
Izbor iz poezije A.J.Korovina za Portal RTCG sačinio pjesnik i prevodilac, profesor Vojislav Karadžić
BREME BIJELIH
Nosite breme bijelih…
Radjard Kipling
Poslednje
nepoznato svijetu pleme
bilo je otkriveno 60-ih godina
prošlog vijeka
u šumama Amazonije.
Bili su mladi, lijepi
i nijesu nosili odjeću
visoki, plećati muškarci
i omanje, ali korpulentne žene.
Nakon upoznavanja sa istraživačima
mnogi Indijanci
umriješe od bolesti,
pored ostalog od banalne prehlade.
Omladina se poslom
zaputi u grad,
a vođa plemena
kršni ljepotan sa golim torzom
na filmskom žurnalu 60-ih
sada se zgrbio
obučen kao beskućnik
i boluje od tuberkuloze.
Ranije je njegovo pleme
ratovalo sa drugim plemenima,
branilo svoju teritoriju
i svoje žene.
Jedino što je za njega
vrijedno pomena
u minulim godinama
to je ono kad je jednom
sa bratom prenoćio
sa bijelim ženama.
Bile su slanog ukusa,
kaže vođa
nepristojno cerekajući se
sa podrugljivim osmijehom
i ispljuvavajući krv.
To je sve
što im je pružila
naša civilizacija.
ONI KOJI SE U METROU LJUBE
Volim zaljubljene što se u metrou ljubakaju
vazdušne Julije strasno ljube svoje Romee,
a stasiti Romei čvrsto grle svoje Julije
on: miluje je po dupencetu preko farmerica
ona: oštri kandžice o njegova prsa ispod ljetnje majice
oni: ne obraćaju pažnju
na one oko njih, na miliciju
na starice što naglabaju
o smaku svijeta.
Sada im nije potrebno da znaju šta se zbiva u svijetu
nije im potrebno da čekaju zvaničan poziv
na front, u revoluciju, u emigraciju,
za sada ih ništa u svijetu ne uzbuđuje tako
kao poljubac ovdje i sada
koji traje cijelu vječnost
kao da pokretne stepenice
svo vrijeme odmotavaju unazad
kao filmsku traku
tako da se on ne završava,
a oni putuju li putuju nekuda,
stopivši se sudbinama u taj trenutak
u jedan poljubac bez kraja.
I dok gledam na njih
vjerujem da je sve
sa ovim svijetom u redu.
VELIKI STARCI
Mačak Fidela Kastra
sjedi u njegovoj fotelji
puši njegovu cigaretu
i pretresa sa kabinetom ministara
svjetsku revoluciju.
Svi su napuštili Fidela
djeca su napuštila Fidela
Rusija je napuštila Fidela
čak mu je i Amerika odmahnula rukom.
jedino Kubanke
kao i ranije čestito se podaju prvom na koga naiđu
da bi prehranile dječicu
muža – ispičuturu
i da Fidelu kanu malo novca
za svjetsku revoluciju.
Vatreni komandant
Boluje od svih vrsta senilnosti
ne razlikuje stražara od predsjednika vlade
pita se sa psima
pada sa tribine
zaboravlja riječi
ali narod nastavlja da vjeruje
svome Fidelu
onom istom koji je nekda
vjerovao u svjetsku revoluciju.
Sekretar komandant
na osnovu uvedenog reda
nastavlja da šalje crne znake
starcu Pinočeu
a onaj čita još jednu poruku
od davnog neprijatelja
i nipošto da otrese
suzu što je navrla
oni su ipak zajedno
stvarali Istoriju
iako sa raznih strana barikada.
Pinoče tajno šalje cvijeće
na grob Salvadora Aljendea
zvižduće u kupatilu internacionalu
i sanjari o svjetskoj revoluciji
i praverći se da je bezumnik
posebno kada ga zovu na sud.
Veliki starci tako su slični.
STARI GUŠTER NA POVOCU
To je stari gušter na povocu
što šetka duž morske obale
zamišljen kao moje ludilo
njegov kišobran je načičkan
čiodama sa imenima
bivših ljubavnika i ljubavnica
da se ne bi izgubila veza sa prošlošću
pamćenje je tako čudna stvar
ono se ničega ne sjeća
praznina guta minulo
i prikrada se sadašnjosti.
Taj stari gušter na povocu
smije se mislima svojim
morskim kapljicama
veselom suncu
kako je davno bio mlad
kako je to bilo davno
muškarci, žene i ljubav
činilo se da je život karneval
na kome beskonačno mijenjaš
maske, partnere, uloge
upuštaš se u nove i nove avanture
i evo te obale mora
gdje nikoga nema pored,
karneval života je okončan
muškarce su rastavili u očeve i muževe
žene – u majke i supruge
ljubav je minula
ostao je samo mladež na gornjoj usni
i knjiga koju je neko na plaži zaboravio.
Taj stari gušter na povocu
proživljava svoju prošlost
njegova usamljena figurica
kod mene izaziva napad nježnosti
eto tako obalom mora
svi odlazimo.
Bog nas cima na povocu
i odvodi kod sebe
na nebesa.
Коментари1
Остави коментар