"SLIKARI LAZOVIĆI"

B. Polje: Otvoreni Prvi internacionalni likovni susreti

Jedan od prvih istoričara koji su se bavili istraživanjem umjetničkog stvaralaštva slikarske porodice Lazović, autor knjige ”Slikari Lazovići i njihovo doba”, istoričar umjetnosti, Dragiša Milosavljević, otvarajući Prve internacionalne likovne susrete “Slikari Lazovići “ u Loznoj luci kod Bijelog Polja, istakao je da je istraživanjem došao do briljantne zaostavštine porodice Lazović kakvom se ne mogu pohvaliti ni mnogi značajni slikari tog vremena koji su imali daleko bolje uslove od slikarske porodice Lazović.

„Kada danas istražujete u zapadnom svijetu te renesansne majstore iz 15, 16, 17. ili 18. vijeka nigdje nećete naći tako briljantnu zaostavštinu kao onu koju su oni iza sebe ostavili. Crteže, skice, studije, istrgnute listove iz zapadnih biblija, knjiga sakralne sadržine. Takve zaostavštvine ne nalazimo ni u znamenitim muzejima Napulja, Firence, Milana, Rima, a sve to otkriveno u Crkvi Sv. Nikole u Nikoljcu“, rekao je Milosavljević.

Zanimljivo je,kazao je Milosavljević da iz te briljanten biblioteke manastira Sv. Nikole u prvim decenijama 19. vijeka nije otuđena ni jedna knjiga niti jedan crtež, a pozanto je da su to bile decenije kada je najveći broj knjiga nestao ili prodat na bazarima u Nikoljpazaru, Sarajevu i drugim mjestima. Postavlja se pitanje kako su sačuvane u vremenu velike pomame za knjigama , posebno rukopisnim koje su prodavane u ,gotovo, neverovatnom iznosu, istako je Milosavljević, računajući da u biblioteci ima još ponešto iz zaostavštine Lazovića.

Predsjednik Opštine Bijelo Polje, Petar Smolović je istakao nezaobilazan doprinos slikarstvu koji su braća Lazovići dali kroz obimno ikonopisno djelo , čije zanatsko umijeće se svrstava među najbolje pravoslavne ikonografe na slovenskom jugu, koji su u tri generacije tokom 18. i 19.vijeka radili brojne ikone i ikonostase širom Crne Gore . Srbije.
“Ovi likovni susreti su nastavak zavičajne umjetničke loze koja decenijski daje plodne umjetnike, stvaraoce, koje prirodno bogatstvo našeg zavičaja ne ostavlja ravnodušnim. Njihovim platnima teče emotivna perceptivna rijeka i obilje simbola, kojima umjetnička razigranost i maštovitost prave galerije u kojima obitava naš zavičaj” rekao je predsjednik Opštine Petar Smolović.

Do prvih istorijskih zapisa o slikarskoj porodici Lazović, Faruk Dizdarević ,tadašnji direktor Centra za kulturu u Priboju i poznati istoričar umjetnosti porijeklom iz Bijelog Polja došao je 1990 godine, kada je pripremajući se za intervju Radio Beogradu,koji mu je predložio tadašnji pomoćnik direktora Drugog programa, bjelopoljac, Dragomir Brajković, došao do dokumentacije, koja se tada čuvala u biblioteci crkve Sv. Nikole u Nikoljcu.

U jednoj od škrinja koje mu je otvorio tadašnji protojerej, Miraš Bogavac pronašao je dio likovne zaostavštine slikara Lazovića.

“Odmah sam znao da sam na pragu velikog kulturnog događaja. Protojereja sam upoznao sa namjerom da javnost upoznam sa, za njih do tada nepoznatim, nikoljačkim kulturnim blagom, i dobio od njega saglasnost. Gospodinu Bogavcu sam i danas zahvalan što je doprinio otvaranju jedne stranice u mom kulturnom radu, ali i stranice u našoj kulturi. Zato štp je to bilo prvo javno predstavljanje dijela likovne zaostavštine popa Simeona,Aleksija i Lazara iz čuvene svešteničke i ikonopisačke porodice Lazovića iz Bijelog Polja”,kazao je Dizdarević.

Kao istoričar kulture znao sam da su se o Biblioteci crkve SV.Nikole bavila takva imena kao što su Vladimir Mošin, Branko Cvijić, Dragutin Anastasijević, Vladimir Petković , Vladimir Ćorović I drugi, ali koji, po svoj prilici, nijesu znali za likovnu zaostavštinu Lazovića te je ne pominju kao dio Nikoljačke biblioteke, što je ona u stvari bila i što jeste, istako je Dizdarević.

On je podsjetio da su se u 18-om i tokom19 vijeka crkvenom umjetnošću bavili uglavnom samouki ikonopisci i zografi , te da je većina od njih ostala na nivou lokalne ikonopisne tradicije. Za razliku od njih, Lazovići u sredini u kojoj su živjeli i stvarali -Bijelom Polju, skoro bez stvaralačkog podsticaja u prvom redu na likovnom i književnom planu, bili su preteče kasnijeg oslanjanja crkvenih umjetnika sa naših prostora na evropska umjetnička iskustva,kazao je Dizdarević.

“Lazovići su našli načina da u svom vremenu komuniciraju sa evropskim tokovima umjetnosti, istovremeno zadržavajući u svom likovnom rukopisu, u izvjesnoj mjeri, tradicionalne nacionalne vrijednosti. Dragocjeni član tima koji je devedesetih godina prošloga stoljeća predstavio pomenute slikare, istoričar umjetnosti Dragiša Milosavljević autor knjige “Slikari Lazovići i njihovo doba” . Ova dragocjena knjiga ima vrline nadahnute istoriografske studije i esejističkih meditacija njenog autora. Pored niza podataka o Lazovićima i crkvenoj umjetnosti u 18 i 19 vijeku na našim prostorima, Milosavljević u pomenutoj knjizi brani umjetnost kao čovjekovog najačeg saveznika u borbi između rata i mira, dobra izla. Jer prava umjetnost uvijek stvara takvu emociju koja nas privlači sebi i zadržava u svome krilu. Umjetnost, inače, služi životu upravo time što snaži sam nagon za životom kao doživljavanjem. Taj fini diskretni lajtmotiv je ove Milosavljevićeve knjige, koju krasi još I štedro iskazivanje autorove osjećajnosti I njegova primjerena erudicija”, zaključio je Dizdarević.

Direktor Muzeja, Željko Raičević ocijenio je da se osnivanjem likovnih susreta „Slikari Lazovići“ podstiče stvaralaštvo mladih, afirmisanih i perspektivnih slikara, I istovremeno stvara kvalitetan spoj tradicije i savremene umjetnosti.

„Vjerujem da će ova kolonija inspirativno djelovati na umjetnike i da će u okruženju u kojem će stvarati, nastati vrijedna umjetnička djela. Isto tako, vjerujem da će ovi susreti postati tradicija i da će predivni ambijent koji pruža dolina Bistrice i ostale prirodne ljepote Bijelog Polja, biti razlog da se i naredne godine ponovo nađemo na ovom ili nekom drugom mjestu u našoj opštini“, kazao je direktor Muzeja.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore