Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Kulturna galaksija

[ Objavila B.B. ]

18. 10. 2018. 07:00   >>  09:19 1

OBRADOVIĆ ZA PORTAL

U malim sredinama se čuvaju velike tajne

Milutin Obradović, poznati crnogorski slikar koji živi i radi u Bijelom Polju,čiji je umjetnički izraz upao u oči mnogima širom svijeta i za to dobio i pregršt prestižnih nagrada, kaže za Portal RTCG, da se u malim sredinama uvijek čuvaju najveće tajne,i da je sve veliko sačinjeno od bezbroj malog. Volio bi da mu oči ne ostare, da kroz njih na ovaj svijet gleda iz ugla svog djetinstva.

Obradović se predstavio slikama na mnogim izložbama u Budvi, Perastu, Podgorici, Beogradu… U Rimu mu je prošle godine u Bramanteovoj palati uručeno i priznanje za savremeno umjetničko stvaralaštvo "Mikelanđelo Karavađo".

Nedavno se publici predstavio i na manifestaciji "Kotor art".

Gdje god se pojavi plijeni pažnjom, a njegove slike nikog ne ostavljaju ravnodušnim. O Obradovićevom umjetničkom stvaralaštvu nedavno je pisao i likovni kritičar prestižnog svjetskog časopisa "Wall Street International", a dva njegova platna krase dvorac kralja Saudijske Arabije.

Obradović je za Portal RTCG ispričao koliko je ponosan na svoj grad, na ono što je do sada postigao, da se umjetnost u svim sredinama jednako doživljava i da svaki umjetnik ostavlja bogatstvo svojoj zemlji.

Dolazite iz male sredine, i u smislu grada i države iz koje potičete. Ipak ste postali poznati, umjetnik za koga se čulo i mimo prostora starog kontinenta. Je li to prednost ili manjkavost?

U malim sredinama znale su se čuvati najveće tajne. Male životne sredine iznjedrile su velike ljude. Uzmimo primer jednog Nikole Tesle i shvatićemo da je on iz male sredine uspio da obasja cijeli svijet, odnosno svijet učini čovjeku pristupačnijim za život. Osim što je potekao iz male sredine, pričao je jezikom malih balkanskih naroda, a čitav svijet ga je razumio. Hoću reći da sam ponosan na svoj rodni grad, jer za život nije važno odakle ste krenuli, već šta u svojim koferima nosite.

Uspješni ljudi nerijetko kažu da mala sredina tjera čovjeka da sanja i ostvaruje snove. Šta je Vaše iskustvo?

Skromnost je čovjeku kičma, talenat su njegovi mišići, a um je njegov krvotok i to je čovjek onakav kakvog je Bog stvorio. Sve veliko sačinjeno je od bezbroj malog. Iz trošne zemlje hrani se cijela planeta, iz ljuske jajeta rađaju se gospodari neba. Tako i u velikim sredinama sve velike stvari nastale su u nekim malim prostorijama ili malim kućama koje su bili čuvari nekih uskih ulica. Rađanje velikog dijela nikada neće uslovljavati veličina sredina u kom ono nastaje.

Poeta kaže “dok gori čovek ceo svet se greje, kad sagori čovek tad pepeo sve je”. To “gori” znači sanja, želi, teži, stvara. Šta su Vaši još neostvareni snovi?

Ima mnogo snova koji su pogrešno odsanjani, ali takvi snovi su prisutni u svačijim životima, ne samo u mom. Ljudska slabost je to što snove vrlo brzo pretvori u želje i ne vodi računa da je tada izgubio granicu. Volio bih da mi oči ne ostare i da kroz njih na ovaj svijet gledam iz ugla svog djetinstva.

Koliko naša sredina ima razumijevanja za umjetnika i umjetnost? Je li lako biti umjetnik u svom “selu”?

Umjetnost je sloboda, a sloboda su misli pretočene u dijelo. Sredina čovjekova je čovjek, a ne njegova okolina i takav u svom okruženju ima par ljudi koji su sposobni da shvate i koji su sposobni da ne shvate njegovu slobodu. Takvi ljudi se nazivaju prijateljima. To je dovoljno bilo kom umjetniku ili bilo kom čovjeku.

Izlagali ste i na poznatim adresama van Crne Gore. Kako se tamo odnose prema umjetnosti i umjetniku?

Različitost sredina u kojima izlažem u krajnjem zbiru je njihova sličnost. Tu je odnos precizno izvagan. Čovjekov osnovni, glavni mehanizam jesu osjećanja, tako da su reakcije uvijek pune različitih emotivnih stanja, što mi je kao stvaraocu veoma drago.

Koliko esnafske organizacije, galeristi, lokalne i nacionalne institucije kulture u Crnoj Gori pomažu mladim umjetnicima da se afirmišu?

Ni u jednom društvenom sistemu niko nikad nije vjerovao u mladost. Mladost je samo riječ koja treba da popuni govor praznih obećanja svake vlasti koja je prošla ovim putem koji nosi ime Balkan. Ovo se odnosi i na pojedince i na adrese koje ste pomenuli u vašem pitanju. Oni se ponude da pomognu tek kada ta mladost više to nije i kada pomoć više nije potrebna, odnosno kada je mladost ostvarila sebe i stigla do cilja i to svojom sopstvenom snagom, pa bilo da se radi o umjetnicima, naučnicima, sportistima... Pogledajte svi danas slavimo ime Novaka Đokovića, čak i oni koji su bili na čelu institucija i koji su mu okrenuli leđa tada kada je on tražio pomoć od njih. Ti ljudi su i danas u njegovom prisustvu, ponosno ga tapšu po leđima i uvijek sjede u prvim redovima i često postavim sebi pitanje kako mogu da ga pogledaju u oči. U mom slučaju ja nisam “vjernik” ni jedne institucije i sumnjam da ću to ikada postati.

Koliko i kako jedan uspješan umjetnik može biti od koristi napretku svoje zemlje?

Umjetnik u svojoj zemlji kulturu čini bogatijom i originalnijom. To je osnovna spona turističkog i kuturnog nasljeđa, jer je umjetnik svojim stvaralaštvom oplemenio umjetničku riznicu svoje zemlje i ostavio najbitnija istorijsko umjetnička tumačenja vremena u kome je živio. Pa zar je to malo?

Crna Gora je iznjedrila mnogo vrhunskih umjetnika, posebno likovnih. Jesu li ti veliki uzori podstrek za mlade umjetnike? Pomaže li to da država shvati da se može roditi novi: Lubarda, Đurić, Gvozdenović, Stanić…, i da umjetnika treba podržati?

U svakom vremenu i u svakom umjetničkom periodu Crne Gore, pa evo i danas živi po jedan od velikana koje ste pomenuli. Ponekad mi se učini da je Crna Gora naslikana koliko u njoj ljepote ima. Crna Gora je kolijevka slikarstva. Bilo bi mi drago kada bi to istinski prepoznali i na vrijeme poradili na našoj umjetničkoj, a posebno likovnoj posebnosti.

Konji i jarke boje su lajt motiv na vašim slikama. Zašto?

Ja volim snagu, moć i mudrost koju ima i u sebi nosi ta graciozna životinja. To je razlog što nije slučajna u odabiru motiva koji obrađujem, jer slučajnost ne postoji. I na kraju i na početku ono što se voli čovjek uzalud sakriva.

Da li ćete to mijenjati u budućnosti i da li vaš izraz prati promišljenost ili podsvijest ili možda kombinacija oboje?

Slikarstvo ili uopšte umjetničko stavarlaštvo je vječito pretakanje. Um je ljudska tajna i trpeza i ako nema prirodnog slijeda stvari gorak je svaki zalogaj života. Ja jedino Boga molim da se uvijek mijenjam.

Vaše slike pokreću čula i izazivaju brojna osjećanja. Nekada je to patnja, ali mnogo češće su to lijepe emocije. Dok stvarate uživate ili patite?

U umjetnosti je patnja izvor “uživanja”, tako da ne bih to dvoje nikada razdvajao.

Šta ubrajate u Vaše velike pobjede, šta u poraze?

Poraze samo vrijeme skuplja, čovjek ih se ne sjeća, dok su pobjede svi moji čisti tragovi.

Je li običan mali san, kako nosi naziv jedna Vaša izložba, Vaš moto. Živite li male korake ili čekate veliki? Šta je bolje u životu?

Kao što rekoh, sve je sastavljeno od malog i naizgled beznačajnog. Most ima bilione i bilione zrnaca pijeska, a pogledajte kako je inpozantno veliki. Zgrade koje nas okružuju sazidane su od cigle koja je kada je držite u ruci smješno mala u odnosu na građevine koje su sazidane njom. Moja izložba “Običan malecki san” kada bude prikupila sve adrese na kojima se predstavlja dobiće oblik velikog ostvarenog sna. Iako sam svjestan da je to prirodan slijed gdje na kraju neću biti uzaludan već opravdan.

Pišete i poeziju. Jesu li Vaša osjećanja toliko snažna i raznorodna da se ne mogu iskazati samo bojama?

Poezija je druga strana istog instrumenta koji se zove duša. A sve ima svoje dvije strane. Moja poezija je dešifrovanje zvučnosti boja koje prekrivaju moja platna.

Neke Vaše slike završile su u kolekcijama krunisanih glava Saudijske Arabije. Kako je do toga došlo i da li Vam je jednako bitno ko je vlasnik Vašeg platna bogataš ili običan čovjek?

Velika je čast koju sam doživio u svojoj 29-toj godini života kada je predsjedništvo Crne Gore u zvaničnoj posjeti Saudijskoj Arabiji ponijelo na dar kralju i princu Saudijske Arabije moja dva platna. Umjenost biraju osjećaji. Svi vlasnici mojih slika su dobri ljudi i od većine njih dobio sam kompliment da nešto duhovno i dobro živi na mojim platnima, što je i bilo presudno da se odluče i postanu vlasnici. Srećan sam ja čovjek i sa svake strane života ispunjen.

 

 Biljana Babović

 

 

Пратите нас на

Коментари1

Остави коментар

Остави коментар

Правила коментарисања садржаја Портала РТЦГВише
Поштујући начело демократичности, као и право грађана да слободно и критички износе мишљење о појавама, процесима, догађајима и личностима, у циљу развијања културе јавног дијалога, на Порталу нијесу дозвољени коментари који вријеђају достојанство личности или садрже пријетње, говор мржње, непровјерене оптужбе, као и расистичке поруке. Нијесу дозвољени ни коментари којима се нарушава национална, вјерска и родна равноправност или подстиче мржња према ЛГБТ популацији. Неће бити објављени ни коментари писани великим словима и обимни "copy/paste" садрзаји књига и публикација.Задржавамо право краћења коментара. Мање

Да бисте коментарисали вијести под вашим именом

Улогујте се

Најновије

Најчитаније