Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Подешавaња

Умањи / Увећај

Изаберите тему

Основна тема
Црно/бијела тема
Инверзна тема

Kulturna galaksija

20. 07. 2018. 17:15   >>  17:06 1

DJELA GORANA SEKULOVIĆA

Književne kritike "Sobe za umiranje" i "Mraksa"

Pročitajte književne kritike romana "Soba za umiranje" i esejističke-meditativne proze "Mraks" pisca Gorana Sekulovića.

Roman ’’Soba za umiranje’’ sastoji se iz deset djelova i to: Dio prvi: Sve ga je vodilo ka Crnoj Gori ili: Sa prevoja Kufin još jednom je pred njim pukao pogled na rajsku dolinu Buljarice; Dio drugi: Uloga UDB-e u razvoju jugoslovenske kulture ili: Prolaze političari i vlasti a služba ostaje; Dio treći: Londonski susret i razgovor nakon više decenija ili: Crnogorski ‘’Dvadeseti vijek’’; Dio četvrti: Zemlja zmija, spasonosnog divljeg bilja i pustinjskih i neprohodnih kanjona i klisura ili: Čudni snovi o zavičaju; Dio peti: Dva para vještih ruku ili: Razgovor umjetnika i zločinca na Golom otoku; Dio šesti: Ko sve može da prepozna svoj lik u ogledalu ili: Ko je posvjedočio da je jedan slon iz Lisabona u 16. vijeku čak presavio oba koljena i poklonio se pred portal bazilike u Beču?; Dio sedmi: Smrt ga nije mogla zadesiti van i mimo zavičaja ili: Kako mu je Crna Gora bila sudbinski predodređena i za čas rođenja i za čas smrti; Dio osmi: ‘’Smrt uvijena u tepih’’ i ‘’Bože, ima li nekog života tamo?’’ ili: Ako živiš čitajući zašto ne bi i umro čitajući?; Dio deveti: Mijov atelje ili Ogroman lišaj kao svevideće oko sudbine koja nad svima nama gospodari; Dio deseti: Šikunđed koji je htio da leti i uzjaše oblake ili Crna Gora kao dobra soba za umiranje.

Književna kritika o romanu ’’Soba za umiranje’’

Prof. dr Novak Kilibarda:

’’Dr Goran Sekulović je istaknuti intelektualni poslenik crnogorskijeh stvaralačkih obzorja. Cilj ovog Sekulovićevog najnovijeg ostvarenja pisanog jotovanom verzijom crnogorskog književno-jezičkog standarda je afirmacija romaneskne proze kao snažne umjetničke moći oblikovanja i stvaranja duhovnih vrijednosti. Roman je nesumnjivo doprinos crnogorskoj kulturi u dijelu osavremenjavanja crnogorske proze, u duhu vodećih trendova u svijetu ali i u regionu: suočavanja čovjeka kao pojedinca sa kolektivističkim i totalitarističkim istorijskim pokretima i procesima, eksplikacijom palimpsestičkih slojeva porodičnog, zavičajnog i nacionalnog porijekla i sjećanja koji ga sudbinski i najčešće tragično određuju. Roman će sigurno naići na pažnju javnosti i kritike, pa je logično očekivati još analitičkih tekstova kojima bi se dodatno osvijetlile sve njene i formalne, strukturalne i sadržajne, tematsko-motivske specifičnosti i vrijednosti, neobičnosti i višedimenzionalnosti.

Roman ’’Soba za umiranje’’ vremenski obuhvata nekoliko posljednjih časova u životu savremenog intelektualca provedenih u putovanju vozom na relaciji Beograd-Bar. U tom vremenski kratkom ali misaono, personalno, egzistencijalno, porodično, emotivno i istorijski vrlo dinamičnom, zgusnutom, mozaičnom, isprepletenom, složenom i bogatom periodu bivstvovanja, glavni lik romana suočava se sa svijetom na više životnih i stvaralačkih planova od trenutka saznanja da boluje od najteže bolesti do dolaska u rodnu Crnu Goru đe želi da se završi njegov život. On se kao u čudesnom magnovenju i otkrovenju prepušta reminiscencijama, sjećanjima i uspomenama iz đetinjstva i rane mladosti, ali i spoznajama iz duhovne i materijalne povijesti svoga rodnog grada i zavičajne mu domovinske i otadžbinske Crne Gore. Iznad svega kao u bunilu iznosi i registruje, metodom nabrajanja i skladištenja, mnoštvo imena ljudi, mjesta, gradova, ulica, kuća, artefakata..., koji su povijesno i ljudski oblikovali i njega i nacionalnu i društvenu zajednicu kojoj pripada.’’

Marijan Mašo Miljić:

’’Književnik, filozof, esejista, teoretičar društva i publicista, doktor političkih i pravnih nauka i magistar filozofskih nauka Goran Sekulović iza sebe ima već zamašan spisateljski opus. Objavio je do sada četiri knjige proze (tri pripovjedaka i jednu lirske proze) i devet knjiga poezije za odrasle i dvije knjige poezije za đecu, zatim haiku zbirku, kao i više knjiga iz nauke o književnosti, filozofije, političke teorije, publicistike i novinarstva. Autor je velikog broja studija, priloga, eseja i rasprava u periodici u kojima osvjetljava crnogorsku književnu, filozofsku i ukupnu kulturnu baštinu. Učestvovao je na više književnih i kulturnih manifestacija, kao i naučnih skupova.
Konkretno, Goran Sekulović je do sada, što se tiče proze i poezije za odrasle, objavio sljedeće knjige pripovijedaka i zbirke pjesama: ’’Ruska kuća’’, ’’Samoubica’’, ’’Ruske priče’’, ''Biće je biće'', ’’Kamen raste’’, ''Muk muči'', ''Negrad'', ''Suvomeđa'', , ''Balada o modernom ratniku'', ''Čekajući smrt'', ''Nježnosti predgrađa'', ''Kuća što se njiše'’ i ’’Sokratov sljedbenik’’.
Sekulović je lirsko-meditativni pisac po senzibilitetu, filozof i politikolog po vokaciji i obrazovanju, a po zanimanju višedecenijski novinar i urednik u crnogorskim štampanim medijima kao i urednik u izdavaštvu. Renomirani je publicista, komentator, kolumnista i javni djelatnik. Već skoro tri decenije daje izuzetan doprinos crnogorskoj kulturi, književnosti i filozofiji posebno.
Sekulovićeve knjige iz beletristike propratila je i ozbiljna i relevantna književna kritika. Na nekoliko konkursa priče i pripovjetke su mu nagrađivane i otkupljivane. Ugledni stvaraoci, tumači i interpretatori književnih djela, članovi Akademija nauka i umjetnosti, profesori univerziteta, doktori nauka, prozni pisci i pjesnici, pisali su o Sekulovićevim radovima iz beletristike i objavljivali članke u periodici, kulturnim rubrikama dnevnih listova i u časopisima za književnost, nauku i kulturu.
Najnoviji rukopis proze Gorana Sekulovića, roman ’’Soba za umiranje’’, donosi njegovo očito sazrijevanje kao proznog pisca, kako u pogledu forme tako i sadržaja. Vidljivo je i tematsko uobličavanje i usložnjavanje njegove proze. Rukopis romana ’’Soba za umiranje’’ umjetnički je veoma uspjelo i vrijedno ostvarenje.’’

Književna kritika o esejističko-meditativnoj prozi ’’Mraks’’

Bogić Rakočević:

’’U svojoj prozi „Mraks” Goran Sekulović se bavi završnicom proteklog vijeka koja je na našim prostorima rezultirala raspadom zajedničke nam domovine uzrokujući opštu propast. „Mraks” kaže pisac „može poslužiti kao simbol istorijskog udesa dobrog dijela srednje, jugoistočne i dakako cijele istočne Evrope. Mislim da mu naziv prikriva trag pravog porijekla. Jer ime je suštinski dobio, ironično, po Karlu Marksu, na koga su se pozivale sve socijalističke države u kojima su na vlasti bili komunisti sa obećanjima rajske budućnosti lagodnog, srećnog, bogatog i savršenog života.” Nastajući u autobiografskim opservacijama, Sekulovićeva proza osim što u faktografsko-dokumentarnoj ravni obuhvata posljednju deceniju prošlog vijeka, ima i sarkastične, ironijske i nadasve parodijske slojeve kojim upotpunjuje taj neveseli period naše nedavne prošlosti. Zadirući u kulturološki, psihološki i sociološki društveni okvir Sekulović skenira i karakteriše one odrednice na kojima gradimo lažni moral, etiku, čojstvo i junaštvo kao naše najvrjednije društvene vrijednosti. Toga, zapravo, nema, a na djelu je posve drugačiji društveni poredak. Sekulović ovdje gradi zanimljivo prozno štivo protkano mnoštvom opservacija, citata, osvrta, likova i događaja koje ga čine dinamičnim i uzbudljivim.

Marijan Mašo Miljić:

’’Goran Sekulović, književnik, publicista, novinar, filozof po vokaciji, ogledao se u raznim žanrovima naučnog, publicističkog i umjetničkog stvaralaštva u posljednje tri decenije i objavio vrlo značajna djela. Po svome svestranom radu i angažmanu poznat je ne samo u Crnoj Gori nego i u širem južnoslovenskom okruženju. Njegovo najnovije djelo „Mraks” je vrlo složeno ostvarenje koje žanrovski spada u svojevrsnu književnu publicistiku ili filozofsku esejistiku, vrlo originalno po formi, a složeno po sadržaju, stvaralačkom postupku, stilskoj osobenosti i poetici. Autor je zasnovao kompoziciju svoga djela na naročitom, svojevrsnom epistolarnom metodu – nizu dužih pisama upućivanih stvarnom ili imaginarnom prijatelju, koji živi negdje u civilizovanom svijetu, čiji mu je „pogled sa strane” vrlo bitan, čiji je sud objektivniji i nepristrasniji. Ta prepiska ide samo u jednom smjeru – od autora ka nama nepoznatom, nepersonalizovanom prijatelju, kome se pisac ispovijeda ali od njega ne očekuje odgovor ili bar ti, stvarni ili fiktivni, odgovori nijesu ušli u knjigu. U stvari, Goran Sekulović koristi vrlo zanimljiv postupak da iskaže svoj unutrašnji svijet, misaoni i emotivni, intelektualnost i erudiciju, poglede na svijet i turbulentna dešavanja u svijetu koji ga okružuje, i inače, u rasponu od skoro tri decenije: od kraja devete decenije 20. vijeka do početka novoga milenijuma. To je vrijeme velikih promjena u svijetu, Jugoslaviji koja je bila u agoniji i u vremenu njenog raspada i tragičnih ratova, velikih lomova u ljudima, ali i u samom autoru. Dešavanja u svijetu u neposrednom okruženju su u interakciji sa onim što se zbiva u životu samog autora, koji je i glavni akter ovoga neobičnog i višestruko vrijednog ostvarenja. Na širem fonu – evropskom, svjetskom i jugoslovenskom, na kome se stalno i iznova konstituiše novi svjetski poredak, koji donosi velike i sudbonosne promjene, odvija se i lična drama autora, odnosno glavnog junaka, njegove zemlje i naroda. Goran Sekulović se koristi književnim i ličnim iskustvom da prikaže lomove u spoljašnjem svijetu i njihov odraz na život ljudi u njegovoj zemlji koja se raspada pod trnovim vijencem stradanja. Te velike promjene su posebno vidljive u njegovom ličnom svijetu. Koristeći se introspekcijom i drugim psihološkim postupcima autor je svoju nutrinu okrenuo „na postavu” i otkrio cijeli jedan svijet u jedinstvu vremena i prostora, determinisan istorijskom sudbinom svoga naroda, plemena, bratstva i porodice kroz vrijeme prošlo i sadašnje, pred izazovima budućnosti. U okviru cjeline djela situiran je njegov „lični roman” od vjenčanja na Plitvicama u Hrvatskoj uoči rata, preko bračne idile u neautentičnim prilikama ratnim i poratnim, rađanja đece do ličnog primalnog krika, sopstvenog rođenja i porodične „odiseje”, očevog golootočkog stradanja i svoje intimne drame, dilema, nedoumica, sumnji, egzistencijalnih i metafizičkih stanja iz kojih se traži izlaz. Ključ za razumijevanje cijelog djela je sam naslov „Mraks”. U stvari, mraks je, u borhesovskom smislu, neka vrsta alefa. U tumaranju pojedinaca i naroda kroz vrijeme i istoriju, mraks je osnovno sredstvo orijentacije, čudna sprava u realnom, a još čudnija u prenosnom simboličnom značenju. Sam autor veli: „Mraks, taj nenadni kompas za ove naše zlehude dane rata, inflacije i svakojakih vrsta bijede, posebno došao kao zakrpa crne rupe našeg energetskog sistema, može poslužiti kao simbol istorijskog udesa dobrog dijela srednje, jugoistočne i dakako cijele istočne Evrope. Mislim da mu naziv prikriva trag pravog porijekla. Jer ime je suštinski dobio, ironično, po Karlu Marksu…”. „Mraks” Gorana Sekulovića je neobičan stvaralački eksperiment koji je rezultirao vrlo orginalnim i zanimljivim djelom, koje je žanrovski polivalentno, sadržajno zanimljivo, a književno i estetski interesantno i vrijedno.’’

Пратите нас на

Коментари1

Остави коментар

Остави коментар

Правила коментарисања садржаја Портала РТЦГВише
Поштујући начело демократичности, као и право грађана да слободно и критички износе мишљење о појавама, процесима, догађајима и личностима, у циљу развијања културе јавног дијалога, на Порталу нијесу дозвољени коментари који вријеђају достојанство личности или садрже пријетње, говор мржње, непровјерене оптужбе, као и расистичке поруке. Нијесу дозвољени ни коментари којима се нарушава национална, вјерска и родна равноправност или подстиче мржња према ЛГБТ популацији. Неће бити објављени ни коментари писани великим словима и обимни "copy/paste" садрзаји књига и публикација.Задржавамо право краћења коментара. Мање

Да бисте коментарисали вијести под вашим именом

Улогујте се

Најновије

Најчитаније