rtcg.me

RUNDEK ZA PORTAL

Rokenrol i bunt odlaze u istoriju

Rokenrol i bunt mladih, kao komplementarne pojave, polako se gase i odlaze u istoriju, kazao je u intervjuu za Portal RTCG, kantautor Darko Rundek.

Frontmen legendarnog Haustora u Podgorici će nastupiti na Trgu nezavisnosti povodom Dan Evrope, 9. maja. Rundek ove godine turnejom obilježava 20 godina od prvog solo albuma “Apocalypso”, a najavljuje da bi novi album mogao izaći do kraja 2018.

Iako ga mnogi svrstavaju u "Novi val", pravac koji je jugoslovensku rok scenu postavio među najjače na Starom kontinentu, Rundekova muzika je od početka karijere posebna kategorija. Jedinstvena.

Nije kao neki muzičari  iz bivše zemlje živio od stare slave, već je dosegnuo umjetnički ideal. Biti uvijek aktuelan, iako je svaki naredni projekat drugačiji. Zato i ne čudi kada, recimo, slušamo pjesme sa posljednjeg albuma “Mostovi”, da imamo osjećaj kao da gledamo najljepšu ljubavnu priču na velikom platnu. Ili pak, dramu modernog svijeta, koji želi da ostane učauren i sebičan, mareći samo za lajk na društvenim mrežama, ali ne i za milione migranata pred vratima.

Posljednjih godina Rundek živi u Parizu, ali i u malom selu na Braču, gdje se bavi poljoprivredom. Kaže da je inspiraciju moguće naći bilo gdje, kao i da je nemoguće predvidjeti kada će pravi stih doći u bilježnicu.

U Podgorici nastupate 9. maja na obilježavanju Dana Evrope. Istog dana se obilježava i Dan pobjede nad fašizmom. Koji je od ta dva "dana" za Vas bitniji?

Vjerovatno Dan pobjede nad fašizmom, iako je zapravo Evropska zajednica, na koju se misli pod Danom Evrope, nastala na temelju te pobjede.

Već dugo živite u Evropskoj uniji. Smatrate li da je taj projekat opravdao očekivanja i ima li perspektivu, posebno ako imamo u vidu Bregzit, jačanje desnice u gotovo cijeloj EU i činjenicu da članstvo većini zemalja iz istočnog bloka, među kojima je i Hrvatska, nije donijelo očekivano poboljšanje standarda?

Možda taj projekt nije opravdao očekivanja, ali će ih možda u budućnosti ipak opravdati. U ovo vrijeme velikih konglomerata, ujedinjavanje Evrope, ma koliko to historijski gledano, izgledalo nemoguće, ipak donosi određenu makro-ekonomsku ravnotežu u odnosu na Ameriku i Kinu.

Haustor je nastao 1980-ih u zlatnoj eri jugoslovenskog roka i Novog vala. Nakon raspada Jugoslavije primitivniji muzički sadržaji postaju dominantni. Šta je tome najviše doprinijelo i prepoznajete li  kod mladih bunt, bez koga, po ocjenama mnogih, ne može biti dobrog rokenrola kao konstruktivne kritike društva?

Izgleda da je i rokenrol i bunt mladih kao jedna pojava nastala 1960-ih godina lagano na putu prema ropotarnici historije.

Koji bend iz stare države je, prema Vašem mišljenju, ostavio najdublji trag i izvršio najveći uticaj na nove generacije muzičara?

Teško mi je to reći. Stvarno ne znam. Mene je osobno najviše dojmio Šarlo Akrobata i Buldožer. Njihove tragove mogu prepoznati u muzici mnogih kasnijih bendova. Ali i ostali bendovi mogu prepoznati svoje nasljednike ili barem tragove svojih stilskih i poetskih utjecaja u muzici kasnijih bendova, što je sasvim prirodno.

Ako želiš da se građanin osjeća ugroženo zatrpaj ga informacijama. Tako kažete u Vašoj pjesmi "Ima ih". Koji je najbolji način da se izborimo sa takvim pojavama i da li je uopšte moguće u vremenu eksplozije društvenih mreža skrivanje od tog "bombardovanja”?

Jedino skrivanje od tog bombardovanja je jednostavno ne uključiti se u društvene mreže i ne pratiti medije, barem ne svakodnevno, tako da ostane prostora za odmak.

Vaš veliki prijatelj, Rade Šerbedžija, izjavio je jednom prilikom, da njegovi novi albumi više liče na rok, dok Rundekovi podsjećaju na bogat umjetnički izraz svojstveniji pozorištu ili filmu, za razliku od početne faze vaših karijera. Da li  je upravo to mijenjanje stilova recept za dugovječnost na sceni i izvor vječite inspiracije?

Svaki autor prirodno istražuje svoj medij i traži nova područja u kojima će njegov izraz biti radoznao i svijež.

Dugovječnost je u tom slučaju pitanje toga koliko dugo netko živi, a to ne znači da cijeli život mora ostati autor. Ako strasti za istraživanjem radoznalosti i veselja u onom što radi više nema, može se baviti i nekim drugim poslom.

Kada govorimo o inspiraciji gdje je lakše pronalazite - u Parizu, svjetskom megalopolisu, gradu prebogate kulture ili u malom selu izolovanog ostrva na Braču?

Inspiraciju je moguće sresti bilo gdje, a kad će se to dogoditi teško je isplanirati. I gustoća urbanih, kulturnih impresija Pariza, kao i sabranost, mir i bliskost sa prirodom, mogu podjednako biti dobra mjesta za to.

Kada Vaši fanovi mogu očekivati novi album i da li Vas ovog ljeta mogu ponovo očekivati na nekom od festivala u Crnoj Gori?

Susret sa ekipom u radu na projektu 'Apokalypso Now’ doživio sam kao poklon života i svakako ćemo pokušati zajedno napraviti jedan album, nadam se da ćemo ga završiti do kraja ove godine.

Snimili smo već tri pjesme koje su počele izlaziti kao singlovi, to su: Tamni jorgovan i Barbara, koje ste već mogli čuti, i Pješčane oluje koje izlaze uskoro. Ostalih osam pjesama lagano se krčkaju u našim improvizacijama i mojim bilježnicama.

Ovog ljeta u Crnoj Gori sviramo jedino u Podgorici, na proslavi Dana Evrope.

Borislav VIŠNJIĆ