KOTOR ART

Premijera "Njegoš i ja" oduševila publiku

Traganje za „izgubljenim vremenom“, reinterpretacija vlastitih sjećanja, a pomoću njih i ponovno ispisivanje i promišljanje čitave kulture u kojoj se neki život odvijao i koja je na njega uticala, glavni su tematski okviri autorskog projekta „Njegoš i ja“ reditelja Paola Mađelija, uz koautorstvo dramaturškinje Željke Udovičić.

Ova koprodukcija Međunarodnog festivala Kotor art sa Crnogorskim narodnim pozorištem i Kraljevskim pozorištem Zetski dom premijerno je izvedena u subotu uveče, na dnu praznog bazena godinama zatvorenog i devastiranog kotorskog hotela „Fjord“, kojem je ovom prilikom, barem za trenutak, ponovo udahnut život, navodi se u saopštenju PR službe festivala.

„Autorski tim predstave u stvaralačkom procesu kao polazište je uzeo sjećanja reditelja Mađelija o njegovom prvom dolasku u Crnu Goru, u koja su utkane i sa njima prepletene teme tradicije, revolucije, nacionalizma, kulture, kulturnog imperijalizma... Publika okružuje rubove praznog bazena, u kojem se, kao u nekoj muzičkoj, prašnjavoj, nostalgičnoj kutiji uspomena, sa njom dijele sjećanja, aktuelne teme, ali i perspektiva vječnosti, onoga što će nas nadživjeti, a to je između ostalog, ili iznad svega ostalog, i Umjetnost“, objašnjava se u saopštenju.

Ideju putovanja kroz vrijeme prati i muzika kompozitora i izvođača Ljupčeta Konstantinova, koja je veoma bitan elemenat predstave. Ono što je zanimljivo je da, prema riječima Konstantinova, muzika nije nastajala specijalno za ovu izvedbu.

„Ova je muzika nastajala tridesetak godina unazad, to je muzika iz predstava u kojima sam do sada sarađivao sa Paolom, tako da to dođe na neki način kao muzički vremeplov“, kazao je Konstantinov.

Međutim, muzika se djelimično izvodi i uživo na sceni, što kompozitor objašnjava kao nadopunjavanja.

 „Kako bi sad nakon trideset i više godina možda malo i nešto dodao i oduzeo“, kaže kompozitor.

 Konstantinovu je teže pala mala glumačka uloga.

„Mogu da kažem da je na početku bilo jako teško da prihvatim tu ideju, iako svi glumimo pomalo, i u privatnom životu, ali onda je energija na sceni i mene ponijela“, objašnjava kompozitor.

Talentovanim mladim glumcima Karmen Bardak i Aleksandru Raduloviću, iako su i ranije sarađivali sa rediteljem Mađelijem, uloge u ovoj predstavi bile su veliki istraživački zadatak i velika odgovornost. Glumica Karmen Bardak istakla je povećan osjećaj odgovornosti za izgovaranje Kišovih Njegoševih riječi na pozornici.

„To su velike životne istine i nešto što ljudi treba dobro da upamte i da se toga sete, jer kao i u tim prošlim vremenima, tako i danas, to su vječite istine i velika je odgovornost govoriti ih sa scene“, rekla je Bardak.

Glumac Aleksandar Radulović kaže da premijerno izvođenje svake predstave nosi osjećanje određenog pritiska, i da zbog toga smatra da na premijeri predstavu nisu igrali baš punom snagom, i da su se potkrale određene greškice.

„Međutim, pozorište je vrhunska stvar upravo zbog neponovljivosti trenutka u kome se sve dešava“, kazao je Radulović.

On je dodao i da se raduje prenošenju predstave na veliku scenu CNP-a na jesen, jer iako se promjenom ambijenta uvijek nešto gubi, posvećenim i promišljenim prilagođavanjem predstave „sceni kutiji“ može se jednako toliko i dobiti.