BIJELO POLJE

Otvorena izložba Slobodana Boba Slovinića

U kući Rista Ratkovića, u Bijelom Polju, večeras je otvorena izložba slika akademskog slikara Slobodana Boba Slovinića. Izložbu je otvorio direktor JU Ratkovićeve večeri poezije, Abaz Dizdarević.

Otvarajući izložbu akademski slikar Abaz Dizdarević je kazao da su u slikarskom procesu djela  nekada izvođenja lazurnim namazima, s dosta terpentina do skoro akvarelskog načina pristupanja izvedbi slike. Zavisno od autorovog interesovanja za materiju, na određenim djelima kod Slovinića vidimo pastuozne slojeve i potrebu za isticanjem strukture na slikama, ocijenio je Dizdarević.

„U oba slučaja stičemo utisak ozbiljne posvećenosti. Snažan odnos prema crtežu dominantno je uočljiv na svakom pojedinačnom djelu. Na svim djelima se javljaju vertikalne i horizontalne, nekada ekspresivne, a nekad strogo kontrolisane linije koje u značenjskom govore o sponi između duhovnog i materijalnog svijeta. Snažno izražen odnos prema liniji iskazan nam je kroz namjeru autora da crtežom definiše prostor, omeđi forme i na taj način ispriča dio intimnog doživljaja svijeta. Posmatrajući Slovnićev ciklus „Mare Montenegro”, uviđamo da potaknuće dolazi iz svega što nas okružuje. Na neki način, umjetnik jeste mašina koja apsorbuje emocije iz okolnog svijeta. Njegova uloga je upravo u tome da sva svoja osjećanja prerađuje, uz određenu dozu spontanosti, da ih izrazi i emituje kroz svoje djelo. Koliko smo zapravo uspješni u interpretaciji zapažanja u odnosu na svijet oko nas, utoliko je naše djelo potpunije”, kazao je Dizdarević.

Čitava Slovinićeva umjetnost koja traje gotovo pedeset godina, proistekla je iz njegove duše i  uma, tako da je sav njegov život pretočen na platnu, pretvaraući ga u čaroliju koja se zove umjetnost.

„Suština stvaranja radova koji sačinjavaju izložbu na kojima sam prikazao dva ekstremiteta jednog te istog korpusa: na jednoj strani je ljudsko tijelo koje nema fizionomiju tijela, koje je obezličeno ali  koje je ustvari jedno univerzalno tijelo jer sa svojim umom čini jedan veliki univerzum. Zato su sva ta tijela univerzalna, jer su bez lica.Ti univerzumi kreću se kroz bezvazdušni ili nadzemaljski kosmički prostor na razne načine, kadkad  se rotirajući u ovozemaljskom prostoru. Tada je riječ o mojem moru, mojoj Budvi i mojoj obali”, istakao je Slovinić.

Vukoman Kljajević, Radio Crne Gore