- Hronika
- Kolumne
-
Radio
- Izdvajamo
-
Emisije
- Dokumentarni program
- Pop top
- Europuls
- Zrno po zrno
- Radio ordinacija
- Kulturna panorama
- Zelena priča
- Epoleta
- +382
- Spona
- Svijet jednakih šansi
- Matica
- Život po mjeri čovjeka
- Link
- Izokrenuti svijet
- Koracima mladih
- Moja profesija je...
- Sportski program
- Kulturno-umjetnički program
- Koracima prošlosti
- Naučno-obrazovni program
- Muzički program
- RCG
- R98
- Programska šema
- Trofej Radija Crne Gore
- Frekvencije
- Radio drama
Kulturna galaksija
07. 02. 2013. 15:58 >> 15:57
odlazak velikana
Preminuo reditelj Krsto Papić
Velikan jugoslovenskog i hrvatskog filma ,scenarista i reditelj Krsto Papić umro je poslije kratke i teške bolesti u Zagrebu.
Papić je bio jedan od predvodnika tzv. hrvatskog autorskog filma, generacije (Babaja, Berković, Vrdoljak, Radić…) koja je u drugoj polovini 1960-ih i početkom 1970-ih već počela odvajanje domaćeg filma od uhodanih kanona bivše socijalističke kinematografije i pripadajućih im tema oblikovala se u zreli umjetnički talas.
U tom razdoblju nastaju njegova najznačajnija igrano-filmska djela „Lisice“ (1969) i „Predstava Hamleta u Mrduši Donjoj“ (1973), ali istovremeno jednako značajno, ako ne i značajnije, bilježi uspjehe dokumentarcima „Kad te moja čakija ubode“ (1969), „Čvor“ (1969), „Nek' se čuje i naš glas“ (1971.), „Mala seoska priredba“ (1972.) i drugima u kojima razgolićuje manje glamurozne strane života u bivšem sistemu.
U tom razdoblju glavni kvalitet njegovog rediteljskog rukopisa je sirovost i oporost, potpuno suprotni prenapregnutosti većine djela bivše hrvatske i jugoslovenske kinematografije u svim njenim razdobljima, piše "Večernji list".
Papić je rođen u Vučedolu, u Crnoj Gori, 7. decembra 1933. godine. U Zagreb je došao na poziv svog bliskog rođaka Veljka Bulajića, kojem je asistirao na filmovima „Vlak bez voznog reda“ i „Uzavreli grad“. Debitovao je kao reditelj omnibusom „Ključ“ (1965), a prvi samostalni dugometražni projekat bio mu je film „Iluzija“ iz 1967. godine.
Nakon svog najznačajnijeg autorskog razdoblja napravio je stilski odmak prema filmovima naglašenije žanrovske orijentacije (npr. fantastika u „Izbavitelju“) ili nešto populističnijih tema kao što je bila „Tajna Nikole Tesle“ (1980). Ali u slučaju ovog potonjeg filma, koji s kritičnijeg stajališta se ne kotira osobito u njegovoj filmografiji, nekoliko je minuta izvrsnog dokumentarnog uvoda bilo sasvim dovoljno da upute na talenat starog majstora koji iz nekog razloga taj dio svoje autorske osobnosti tretira kao fusnotu.
Коментари0
Остави коментар