Nevenka Jovović, TVCG

DRAGIŠA MILIĆ 24. 11. 2019. 20:58   >>  21:55 0

DRAGIŠA MILIĆ

Teže bilo naći dobrog spikera, nego dobrog direktora

U godini jubileja Radija i Televizije Crne Gore, naša je obaveza da se sjetimo onih koji su pisali istoriju naše kuće i trasirali put budućim generacijama. Spiker Radija Dragiša Milić, iako u desetoj deceniji života, dan počne i završi slušajuci i gledajući Radio i Televiziju Crne Gore. Iz naše kuće otisao je prije više od 30 godina, ali je, kaže, srcem i danas u njoj.

"Prvo bješe riječ, a riječ je čovjek, a čovjek je riječ", počinje svoje sjećanje Milić.

Počeo je da govori na Radiju daleke 1953. godine i gotovo četiri decenije slušaocima poklanjao glas, koji je, kako kaže, fizionomija radija. Sreli smo se u muzeju, koji od zaborava čuva vrijedno nasljeđe Radija i Televizije. Uspomene na prošla vremena čuvaju i oni, koji su stvarali istoriju naše kuće. Jedan segment te istorije svojim glasom ispisao je i Dragiša Milić.

"Redovno slušam Radio preko čitavog dana. I okrenem dugme na prijemniku ne bi li našao nešto bolje, ali ne nađem i brzo se vratima na talase Radija Crne Gore. Toliko vremena ja sam ulazio u crnogorske domove, živio i radio s uvjerenje da sam rado priman", priča Milić.

Iako redovno sluša radio, naš kolega kaže i da prati program Televizije Crne Gore.

"Ima određeni broj, naročito emisije, nijesu iz kulture ne propustim", navodi Milić.

Međutim, primjećuje da fale određeni sadržaji na programima, ali i da je kultura govora danas drugačija. Prisjeća se i koliko se cijenio nekada posao spikera.

"Kad je direktor otišao, ja kažem Žao mi je što odlazite, jer on je brzo pošao u diplomatiju. A on kaže da nikakve žalosti tu nema. Teže je naći dobrog spikera, nego dobrog direktora. Žao mi je što nema poezije na programu, što jezička, govorna kultura nijesu na nivou kao nekad", ističe Milić.

Tri decenije naš sagovornik nije pred mikrofonom govorio poeziju. Ipak, nije zaboravio stihove, koje ovoga puta ne poklanja samo slušaocima, već i gledaocima Televizije Crne Gore.

"Još u meni prošli život sjaji čist, ko na vodi Labudovo krilo, jer sve je dobro i čestito bilo. Sneg, suze, nade, uzdisaji. Sve je u mini ko na grobnoj ploči, ja prošlost branim od smrti što preti. No onog časa kad ja sklopim oči, tad sve će sa mnom za svagda umreti".